Sredinom prosinca održana je druga audicija za show HRT-a “Do posljednjeg zbora” nakon koje su u finale među 15 zborova ušla i dva zadarska, zbor Klasične gimnazije Ivana Pavla II. i HPGD Petar Zoranić. Posljednjih pet godina zbor Klasične gimnazije vodi Tomislav Pehar, poznati zadarski glazbenik, a ovim putem nam otkriva kako je došlo do njihova sudjelovanja na audiciji, te naposlijetku ulaska u uži krug “Do posljednjeg zbora”.
– Cijela priča je krenula u listopadu 2012., na poziv gospodina Tomislava Fačinija, koji je producent emisije,. On je u cilju dovođenja što više zborova iz Dalmacije, jer ih je u prošlogodišnjoj emisiji bilo vrlo malo, a znamo da su zadnjih godina u Dalmaciji više popularne klape, a ne zborovi, predložio da se prijavimo na audiciju. Osobno mi je drago da smo ove godine primljeni mi i HPGD Zoranić, a mislim i još jedan zbor iz Dalmacije. Što se tiče nas, ja bih rekao na njegov nagovor, ne da sam podcjenjivao naš zbor, već sam znao što to iziskuje, koja vrsta rada, posebno iz razloga jer su to djeca, srednjoškolci, klasičari, koji imaju strahovito puno obaveza prema školi, učenju, posebno maturanti koji ove godine su mi jedan veći dio u zboru. To iziskuje jedan naporan rad, mi smo u posljednjih mjesec dana, dio studenoga i prosinca 2012., svakodnevno imali probe. To je iznad očekivanja i njihovih realnih mogućnosti, jer im školske obveze ne dozvoljavaju puno slobodnog vremena. Sad smo u ovom cirkularu iz kojeg sami ne želimo vani, neki mali trag smo ostavili i sad ćemo vidjeti što dalje. U zboru ima 50 učenika, od toga devet dječaka, ostalo su djevojke, iz cijele županije i nije im lako se odricati, dolaziti kasno poslijepodne kući.
Jeste li nakon audicije nastavili s intenzivnim probama?
– Imali smo tjedan dana pauze za vrijeme blagdana, sad smo već lagano počeli, a čim sljedeći tjedan krene škola počet ćemo svaki dan s probama. U emisiji koja je na programu 23. veljače se natječemo s još četiri zbora, a tri ispadaju, te se nadamo da mi nećemo biti ti. Već sad smo zadovoljni, i to je posebno priznanje cijeloj školi, na čelu s našim ravnateljem don Josom Kokićem.
Posljednjih pet godina vodite zbor Klasične gimnazije Ivana Pavla II. Jeste li zadovoljni radom?
– Ja sam djelatnik Klasične gimnaije Ivana Pavla II. od 2008. godine, dakle peta generacija i u tih pet generacija zbor svake godine sudjeluje na smotri zborova klasičnih gimnazija iz cijele Hrvatske. Mi smo najčešće vezani uz naše blagdane i uz dan škole i utoliko je taj naš iskorak važan, da malo populariziramo naš zbor i školu što je svim mojim kolegama i meni drago.
Osim zbora Klasične gimnazije vodite još neke zborove, a i klapu Kontrada. Djelujete i samostalno, dakle poprilično ste zauzeti?
– Voditelj sam klape Kontrada. Moram spomenuti moju prvu školu, Osnovna škola Šime Budinića, u kojoj vodim dva zbora, mali dječji i veliki dječji zbor. Moram naglasiti da smo prošle godine imali jednu jako lijepu priču s tom školom, jer je veliki zbor sa svojim solistima ispjevao himnu našem Šimi Budiniću, po kojem škola i nosi ime, a glazbu i aranžman potpisujem osobno. Nitko u takom smislu, jednom pop izričaju nije u Hrvatskoj dosad napravio, nadamo se da će ona doživjeti svoju pravu promociju. Dakle, imamo jednu lijepu himnu, koju nitko u tom tehničkom smislu nije naporavio. Uz to ja imam svoj studio, radim s estradnim umjetnicima, radio sam mnoge kazališne predstave. Trenutno radim na jednoj predstavi za Kazalište lutaka Zadar s jednom ruskom redateljicom, Ljudmilom Fedorovom iz ST Petersburga, predstava se zove Zvjezdica. Radio sam glazbu i za dokumentarne emisije, to je zapravo jedna vrsta scenske glazba.
Uspijevate li sve pohvatati, trpi li obitelj zbog toga?
– Uspijevam, jer sam ja zapravo cijeli život naginjao zabavnoj glazbi, pop glazbi. Danas radim po narudžbi, bilo pop, rock, ili ozbiljna glazba. Uspijevam uz podršku obitelji, žene i troje djece, bez te podrške ne bih uspijevao sve stizati.
