Iz Zadra se na skijanje može u – Sloveniju, Austriju ili Italiju. Ili čekati da padne snijeg u gradu.
Za one kojima džep nije dovoljno dubok da bi priuštili putovanje, mogućnosti za odlazak na skijanje ili barem sanjkanje praktično nema. Zadranima najbliža i omiljena sanjkališta Velebno i Mukinje uopće ne rade, pa se sve svodi na đir do Like, ručak u kakvoj gostionici. Osim ako ste planinar, pa ćete snijeg pronaći i na velebitskim vrhovima.
A mogućnosti za “obični” zimski turizam ima, kao i interesa građana. Prije nekoliko godina bilo je dosta inicijativa za zimski turizam u Svetom Roku i Lovincu, odredištima koja su Zadranima “na dohvat kotača” zahvaljujući autocesti, ali sve je ostalo samo na inicijativama. Nije sve u snijegu; domaća spiza, šetnja po čistoj prirodi, izleti, jeftin vikend-smještaj također bi bili privlačni Zadranima, ali osim početnih ideja nije se daleko odmaknulo. U to su vrijeme bile popularne i staze Velebno u Baškim Oštarijama i Mukinje u nacionalnom parku Plitvička jezera, pa je tamo prije desetak godina bilo puno posjeta Zadrana. Sada ne radi – ništa.
– Hotel “Velebno” je u prodaji i nije u funkciji, baš kao ni staza i vučnica. Vlasnik koji je kupio hotel, sada ga prodaje. Zbog toga već godinu dana uopće ne radimo, a i snijega nije bilo od 2010. godine. Čak ni lani kad ga je bilo i kod vas u Zadru, ovdje nije pao, odnosno bura je sve pomela. Najveće su gužve bile od 2003. do 2006. godine, poslije toga sve slabije, a sada više nikako – kaže Marijan Škarić iz Baških Oštarija, koji u zimskim mjesecima čuva hotel, kako kaže, “da se ne bi sve rasulo”. Naime, lijepom planinskom hotelu potrebna je temeljita obnova.
– Ne rade vam ni Mukinje, i njima je preskupo održavanje skijališta, a snijega nema. Slično je i na Bjelolasici, ustvari ni jedno skijalište u Hrvatskoj ne radi – ističe Marijan.
– A snježni topovi? – pitamo ga.
– Za to su potrebne velike količine vode, zapravo akumulacijsko jezero, i to s kišnicom jer voda iz vodovoda nije dobra za snijeg. Mora se poklopiti i temperatura, vlažnost u zraku. Naravno, i velike količine struje. Mi smo na Velebnom snježnim topovima pravili snijeg. Uz to, morate imati najmanje šest ljudi za održavanje i sigurnost, samo za pregled vučne sajle morate angažirati stručnjaka iz Slovenije jer ih kod nas nema, a sve to košta. U Mukinjama su izračunali da im za vučnicu dužine 300 metara treba 300 tisuća kuna. To je neisplativo – zaključuje Marijan.
Ni u Mukinjama nismo bili bolje sreće. Iako su Plitvička jezera posjećena, od skijanja nema ništa.
– Skijalište ne radi, nema dovoljno snijega, ovih desetak centimetara nije dovoljno.
Zbog toga se ne naplaćuje ni ulaz, a hoće li proraditi ovisi o vremenskim prilikama.
Moguće je jedino malo sanjkanja, pa tko voli… – kažu nam u Mukinjama. Na Facebook profilu Skijalište Mukinje, na upite mnogih znatiželjnika hoće li se i kada staza ove zime osposobiti, odgovoreno je kako “nažalost neće”, bez popratnih objašnjenja.
Preprodaja ‘Velebnog’
U privatizaciji 2005. godine, hotela “Velebno” dokopao se tada poznati HDZ-ovac Joso Škara, koji ga je za konkretnu gotovinu dvije godine kasnije prodao hrvatskom iseljeniku iz Chicaga Mariju Soldi. On ga nije uspio obnoviti i sada ga i sam prodaje.
Šetnje po snijegu ima
U Hrvatskoj je ipak moguće doživjeti zimski ugođaj, ako ne baš skijanje. Preko internetskih portala booking.com i sličnih moguće je pronaći dobar, a znatno jeftiniji smještaj od hotelskog u blizini Plitvičkih jezera, u Gorskom kotaru, Ogulinu, Gospiću, Karlovcu… Osobito su popularni aranžmani preko prodajne mreže Kolektiva gdje se za mali novac može za obitelj priuštiti jeftin višednevni smještaj.
