Općine i brojna udruženja građana protestiraju protiv novih propisa Europske unije, kojima se regulira opskrba vodom u Njemačkoj. Nove odredbe će dovesti možda do prinudne privatizacije.
Argument je jasan. Konkurencija je preduvjet za fer poslovanje i od nje koristi imaju prije svega potrošači – jer usluge postaju bolje i jeftinije. Tako potrebu za novim pravilima obrazlaže Europska komisija. Propisi reguliraju podjelu koncesija. Do sada je opskrba vodom u Njemačkoj bila u nadležnosti općina. One su jamčile opskrbu svim građanima, ali i poduzećima u određenoj regiji. Sada bi se moglo promijeniti. Gospodarenje vodom bi ubuduće moglo završiti rukama privatnika, piše Deutsche Welle.
Gdje god je voda privatizirana – poskupjela je i pala joj je kvaliteta
Cilj zaokreta u politici dodjele koncesija na razini Europske unije je usklađivanje pravila svih zemalja članica, a vodoopskrba je samo jedan u nizu sektora koje ona pogađa. Naime, Europska komisija je još krajem 2011. definirala propise o kojima će se u ožujku ove godine izjasniti zastupnici Europskog parlamenta. Općine protestiraju, inzistiraju na pravu samoupravljanja, ne žele da im Europska komisija “šefuje” u vlastitom dvorištu. Njihov argument je jednostavan: vodoprivreda mora biti prilagođena regionalnim (lokalnim) uvjetima.
“Sa strujom je lako, vodu ne možete miješati”, kaže Hans-Joachim Reck, izvršni direktor Udruženja komunalnih poduzeća u Njemačkoj. On smatra da će održavanje higijenskih standarda u procesu privatizacije vodovodnog sektora biti narušeno. “Gdje god je vodoopskrba u Europi privatizirana, građani su imali loša iskustva”, kaže Reck i navodi primjer Pariza, u kojem je vodoprivreda ponovo (nakon privatizacije) vraćena u sklop javnog sektora – upravo zbog manjkave kvalitete vode.
I Mathias Ladstätter, stručnjak za vodoprivredu i suradnik sindikata Ver.di ne vidi logiku u novim pravilima u dodjeli koncesija. Navodi primjer Berlina, gdje je jedan dio sektora krajem 90-tih godina privatiziran. Svi su očekivali da će privatizacija dovesti do nižih cijena. Dogodilo se potpuno suprotno, cijene su u glavnom gradu Njemačke konstantno rasle, podsjeća Ladstätter u razgovoru za DW.
Skok cijena od 30 posto
“Do današnjeg dana usluge u tom sektoru poskupjele su za više od 30 posto. Od toga najmanje šest do deset posto predstavlja čisti profit od privatizacije, od koje u vodoprivredi Berlina nije ostalo ništa”, kaže on.
Umjesto da vode računa o infrastrukturi vodovoda, poduzeća su brinula o profitu. S druge strane, općine nisu fokusirane na zaradu, one nemaju drugi interes, nego da vode računa o potrebama svojih građana.”
Najekstremniji slučaj neuspjele privatizacije vodovoda je prema mišljenju Evelyn Gebhardt, zastupnice Socijaldemokratske stranke (SPD) u Europskom parlamentu, grad London. Tamo je oko 40 posto raspoložive vode završavalo u zemljištu, jer nadležno poduzeće nije htjelo investirati u zamjenu vodovodnih cijevi.
Što nakon privatizacije?
Za Mathiasa Ladstättera, najgori scenarij je prinudna privatizacija, do čega bi mogla dovesti nova pravila EU-a. Opravdana je zabrinutost, napominje Evelyn Gebhardt. Općine i gradovi će, prema direktivi EU-a, morati objavljivati sadržaj ugovora, ukoliko više od 20 posto prihoda ostvaruju u privatnom sektoru. Pri tome treba imati na umu da je vodoprivreda u većini općina u Nemačkoj u potpunosti u rukama javnog sektora. Istovremeno, elektroprivreda je već privatizirana, a u nekim gradovima i javni prijevoz. Kada se zbroji sve prihode, mogao bi se steći dojam da je i privatizacija vodovodnog sektora neizbježna.
U drugim državama Europske unije nije tako, zbog čega su mnoge općine u Nemačkoj u nezavidnom položaju, smatra Gebhardt. Privatizacija nije sporna, tvrdi političarka SPD-a, ali samo s “jasnim, održivim kriterijima”:
“Posao ne bi trebao dobiti onaj tko ima najpovoljniju ponudu, već onaj tko jamči kvalitetu”.
