Hoće li 1. srpnja postati sudnji dan hrvatskoga sporta? Naime, na adresu Ministarstva znanosti, obrazovanja i sporta pristigao je intrigantan dopis Agencije za zaštitu tržišnog natjecanja. U famoznom se dokumentu od resornog ministarstva potražuje da do 1. srpnja regulira sustav financiranja cjelokupnog hrvatskog sporta.
Što to konkretno znači? Od 1. srpnja ulaskom Republike Hrvatske u Europsku uniju i segment tržišnog natjecanja ulazi pod ingerenciju Europske komisije. A do spomenutog datuma imala bi se preurediti i pravna regulativa, odnosno izmijeniti postojeći Zakon o sportu.
On bi trebao napraviti jasnu distinkciju između amaterskog i profesionalnog sporta. Tzv. javnim sredstvima (iz blagajne lokalne uprave, odnosno državnog proračuna) financirao bi se samo amaterski sport.
“U suprotnom, kako je primjena pravne stečevine EU-a iznad domaćeg zakonodavstva, dosadašnji način financiranja sporta, koji sadrži i mogućnost dodjele državnih potpora koje nisu sukladne pravnoj stečevini EU-a, mogao bi postati predmet ocjene Europske komisije i predmet naloga za povrat, što bi neke sportske klubove (ne samo nogometne) moglo odvesti u stečaj ili likvidaciju”, stoji u dopisu Agencije za zaštitu tržišnog natjecanja.
U Republici Hrvatskoj iz sportskog je miljea za navedenu Agenciju (AZTN) malo tko znao da uopće postoji dok je prijavom nije aktivirala Udruga “Naš Hajduk”. Devet malih dioničara splitskog kluba potpisalo je prijavu u kojoj je od Agencije zatraženo očitovanje glede 214 milijuna kuna. Navedena sredstva dobio je GNK “Dinamo” iz proračuna grada Zagreba tijekom šest godina.
Prema dokumentima Europske komisije profesionalnim klubovima bilo bi dostupno tek 200.000 eura financijskih dotacija u razdoblju od tri godine, uz dopunske potpore kojima se smatraju i porezne olakšice, donacije, subvencije, sponzorstva te dodjela sportskih objekata.
U kontekstu hrvatskog sporta posebno je “fluidna” definicija potpore dodjelom sportskih objekata. Nejasno je tko bi trebao skrbiti o sportskim borilištima, stadionima i dvoranama ako ne jedinice lokalne samouprave (uz pomoć klubova koji se njima koriste), a u čijem su vlasništvu svi objekti.
U konkretnom slučaju, sasvim je razvidno kako u Republici Hrvatskoj (profesionalni) sport bez državne potpore praktički ne može opstati.
Također je posve iluzorno očekivati da će Ministarstvo znanosti, obrazovanja i sporta u preostala dva i pol mjeseca inaugurirati sustav financiranja kada to nije učinilo do sada. A očigledno je da ministar Jovanović i njegovi suradnici i nemaju razrađenu strategiju razvoja i ciljeva hrvatskog sporta.
