Gotovo cijelo jedno desetljeće Zadrani su strpljivo čekali da bi baš uoči prvog kruga lokalnih izbora napokon dobili uređeni Trg Petra Zoranića i Poljanu Šime Budinića. A svemu je prethodilo nekoliko godina ozbiljnih arheoloških i konzervatorskih istraživanja nekadašnjeg antičkog i srednjovjekovnog ulaza u Grad, zatim raspisivanje arhitektonskog natječaja i izbor najboljeg rješenja za uređenje dvaju trgova te, konačno, samo izvođenje radova koje se umjesto predviđenih šest mjeseci, što zbog manjka novca u gradskom proračunu, što zbog problema s izvođačem radova, razvuklo na dvije godine.
U početku je problematična bila kvaliteta kamena ugrađenog u pločnik Poljane, kasnije je iscurila zaštitna boja iz hrastovih klupa, a danas još se uvijek traži najbolje rješenje za problem “proklizivanja” po staklenim oknima za kišnog vremena. Početak izvođenja radova dobio je dodatno na težini kad se u “javnu raspravu”, poslovično baš uoči prve lopate, uključila takozvana zadarska javnost, zgražajući se što će s Poljane biti uklonjen drvored olinjalih palmi i nekoliko kvadrata “autohtonih” maćuhica, tako karakterističnih za Bjelovarsko-bilogorsku županiju.
Ipak, kad se svi friži zbroje, oduzmu svi pro et contra, Zadar je od rata naovamo ipak uspio obnoviti pet gradskih trgova unutar povijesne jezgre i kad se danas njima šetate, osim pseudohistoricističkog Trga pet bunara, svi izgledaju više-manje arhitektonsko uspjeli. Još važnije, uza sve za i protiv, uređeni trgovi postali su nove gradske atrakcije koje je većina građana jako dobro prihvatila. A takav feed back posebno raduju autore pobjedničkog rada, zagrebačke arhitekte Aleksandru Krebel i Alena Kostrenčića.
– Ima li smo dosta ograničenja od konzervatora, bilo je nekoliko rješenja i varijanti, ali sada kada je sve završeno mogu reći da sam sretna. Da, sretna sam, jer smo dobili prostor s atmosferom potpuno drukčijom u odnosu na druge gradske trgove, prostor ugodan za boravak, koji nikome ne konkurira, pa ni nedavno uređenom Forumu. Mislim da je Trg uspio, a sudeći po reakcijama kolega, čini se da smo dobili mali plus više na kvalitetu cijelog prostora, urbanistički izazovnog i bogatog povijesnim slojevima – govori Aleksandra uz upozorenje da trg još uvijek ima tehničkih nesavršenosti koje će ubrzo biti uklonjene, ali u cjelini je jako zadovoljna izvedbom radova koji su uspjeli artikulirati njihovu ideju.
Uklanjanje zelenih otoka i popločanje istarskim kamenom Poljane Šime Budinića maksimalno je naglasilo starokršćansku fasadu crkve sv. Šimuna, a gotovo dekirikovska čistoća prostora, koja je naišla na brojne kritike, ukazala je na novostvoreni potencijal za javna događanja, poput prošlogodišnjeg simfonijskog koncerta, ali i buduća događanja ispred novog muzejskog centra koji bi se uz pomoć EU fondova trebao smjestiti u Providurovoj i Kneževoj palači. Dovoljno je zamisliti kako bi u tom prostoru mogle izgledati goleme skulpture, recimo, Jeffa Koonsa, i svaka sumnja se čini izlišna. Trg Petra Zoranića u produžetku Poljane s atraktivno prezentiranim arheološkim iskopinama u podnim staklenim otvorima, cijelom je tom prostoru – od Perivoja kraljice Jelene, preko Trga pet bunara, Trga Petra Zoranića, Poljane Šime Budinića i ulaska u Kalelargu – došao kao točka na i davši mu potpuno novu dimenziju.
– Htjeli smo zadržati intimni karakter prostora u kojem ljudi prolaze, sjede u kafiću ili marendavaju na otvorenom u konobi. Imali smo sreću s kontekstom, povijesni prostor u kombinaciji s arheologijom koji je trebalo artikulirati. Ali ne tako da od Trga napravimo arheološku “rupu”, već da Trg bude maksimalno u funkciji grada i građana – govori Aleksandra svjesna svih kritika na račun “puste” Poljane i staklenih površina koje se uistinu opasno proklizavaju kad padne kiša.
– I Alen i ja pratimo reakcije ljudi i korisnika poljane i trga. Osjećamo odgovornost za taj prostor i nije nam svejedno kako ga ljudi doživljavaju. Ipak, kad sve te kritike i prigovore uzmem u obzir i dalje mislim da nismo napravili ništa krivo. Željeli smo definirati osnovne stvari: dobar i kvalitetan pločnik, naglasiti Kolonu, tu os na ulazu-izlazu u Kalelargu, kroz koju se zapravo ulazi u Grad, a konzervatori su inzistirali na otvaranju fasade sv. Šimuna i antičkog portala. Osim toga, Zadar je grad guste matrice i nije potrebno da svaki prostor bude ispunjen. Mislim tu na prigovore zašto nismo vratili barem jedan drvored zelenila s klupama za sve korisnike crkve. Mi smo poljanu vidjeli kao početak Kalelarge koja u ritmu grada ima svoje mjesto.
Ona je “pauza” prije ulaza u Kalelargu, odmor prije dolaska na Trg koji nudi “spektakl”, atmosferom i staklenim podovima. U tom smislu mi je žao što su konzervatori odustali od ostaklinjavanja arheoloških ostataka uz župnu kuću koji su ostali najmanje privlačni. Ne samo zašto što su najbolje sačuvani i najljepši ostaci antičkog ulaza u grad, već i zbog stakla koje, prema reakcijama korisnika, daje posebnu efektnost trgu – zaključuje Aleksandra.
