Više od dvije trećine muškaraca i gotovo polovica žena u Hrvatskoj pokušali su barem jednom preoteti tuđeg partnera, a u tome ih je 87 posto bilo barem donekle uspješno.
Nisu to fantazmi iz spletkarskih sapunica, nego djelić rezultata znanstvenih istraživanja koja su proveli psiholozi s filozofskih fakulteta iz Osijeka i Rijeke – Petra Grundler, Igor Kardum i Jasna Hudek-Knežević.
Istraživanje je provedeno anonimno među 819 studenata sveučilišta u Osijeku i Rijeci, prošlo je recenzije i objavljeno je u nedavnom broju međunarodno indeksiranog časopisa “Društvena istraživanja”.
Premda se odnose na studente prosječne starosti oko 20,5 godina i mogu donekle odstupati od cjeline, autori kažu da rezultati ukazuju na univerzalno ponašanje objašnjeno evolucijskim teorijama i zapravo potvrđuju podatke poznate od ranije u svijetu.
I Asmir Gračanin, psiholog sa Sveučilišta u Rijeci, tvrdi da su navedeni podaci prilično reprezentativni iako nikad potpuno, no psiholog Mislav Stjepan Žebec s Hrvatskih studija Sveučilišta u Zagrebu iznosi niz metodoloških zamjerki, ponajprije da je studentski uzrast loš reprezentant populacije muškaraca i žena, te da je rizično samo na temelju toga istraživanja zaključivati o seksualnim ponašanjima Hrvata.
Svaki deseti potomak nije djete zakonitog oca
Prema literaturi na koju se pozivaju autori, ponašanje je povezano s evolucijom u kojoj je preotimanje jedna iz niza strategija za povećanje vlastite reproduktivne uspješnosti. Muškarci su skloniji preotimanju većega broja partnerica za kratkotrajne veze jer im takvo ponašanje osigurava reproduktivni uspjeh bez većeg ulaganja u potomstvo, dok su žene motivirane brzim stjecanjem resursa, budući da muškarci više ulažu u žene na početku veze.
Istraživanja u suvremenim zapadnim društvima pokazuju da se izvanbračne nevjere kao jedan od oblika preotimanja partnera javljaju u 20-50 posto brakova, te se procjenjuje da čak i do 10 posto potomstva nisu biološka djeca zakonitih očeva.
Žebec, međutim, napominje da je evolucijska teorija koju su autori koristili kao okvir samo jedna od više psihologijskih teorija koje objašnjavaju čovjekovo ponašanje, a k tome nije niti dominantna.
Ispitivanje toga problema znatno otežava izrazita socijalna nepoželjnost preotimanja, praćena nasiljem zbog osvete, socijalnim odbacivanjem, ljubomorom, prekidom veza ili razvodom, ističu stručnjaci.
No, i bez toga, istraživanja seksualnih ponašanja Hrvata još su malobrojna, a i takva rijetko dospiju u medije. U javnosti su znatno prisutnija stajališta udruga koje se protive tzv. četvrtom modulu zdravstvenog odgoja, o kojem je javna rasprava upravo završila. Te udruge odrješito zagovaraju vjernost jednom partneru, seksualnu apstinenciju prije braka i “prokreativni seks”, u čijim je temeljima “naravni zakon”.
Seks prije braka uobičajen je za ljudsku prirodu jer je brak relativno nova tekovina, ističe Asmir Gračanin i napominje: “Ako je nešto prirodno, ne znači automatski da je i dobro, i argumenti prirodnosti previše ne vrijede za ozbiljna znanstvenika. Npr., prirodno je da čovjek premine uslijed iznimno visoke temperature ali to ipak nije dobro tj. poželjno”.
Nagoni i zdravstveni odgoj
Ladislav Iličić iz Udruge Grozd, koja se istaknula kao jedan o ključnih promicatelja tih stavova, protivi se da se od “pojavnosti nekih istraživanja stvara norma koja se proglašava idealom”. Ako svi učenici u sedmom razredu puše, ne znači da je to zbog toga prihvatljivo, kazao je.
On priznaje da čovjek ima nagone, ali ga čovjekom ne čini to što “sluša” nagone, nego to kako ih savladava i njima upravlja.
Psihologinja Željka Kamenov s Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu upravo to vidi kao argument za uvođenje zdravstvenog odgoja u škole. Treba s mladima raspraviti o tome da su nagoni normalni, jer su biološki determinirani, no trebamo ih naučiti kontrolirati kako bismo funkcionirali u civiliziranom društvu. Upravo to stječemo socijalizacijom u školi, naime da budemo razumni i odgovorni članovi društva i u pogledu svoje seksualnosti i intimnih odnosa, kazala je.
Još u ožujku 2007. skupina od 263 hrvatskih intelektualaca pozvala je Vladu da pri usvajanju Programa zdravstvenog odgoja i obrazovanja poštuje postojeći sustav vrijednosti, ustavno načelo zaštite djeteta i prava i odgovornosti roditelja u odgoju djece, te omogući otvorenu znanstvenu raspravu u koju će biti uključeni rezultati različitih znanstvenih istraživanja.
Gračanin, međutim, upozorava da, s jedne strane, većina mora poštivati stručnost, jer samo stručnjaci mogu reći što je zdravo, a s druge strane, da pojedinac iz te većine ima pravo odlučiti za sebe.
Što o seksu misli većina Hrvata
“Meni osobno nije poznato postoje li ’empirijski podaci o tome koliko građana Hrvatske uistinu zagovara seksualnu vjernost jednom partneru’ koji su metodološki valjano dobiveni, ali smatram da bi upravo takvi podaci morali biti jedan od argumenata za raspravu i bez njih su potezi Ministarstva znanosti, obrazovanja i sporta znanstveno neutemeljeni”, ocjenjuje Žebec.
Pitanje o tome što zapravo misli većina Hrvata o seksu nije za psihologe već sociologe, ograđuje se Gračanin i ističe – pretpostavimo da čak i većina smatra neko ponašanje nepoželjnim, pitanje je što ti isti ljudi zapravo sami rade. Znanstvenoj psihologiji poznato je da su svi ljudi skloni ponekad raditi jedno, a zapravo imati drugačija stajališta od toga. To je također prirodno.
Željki Kamenov nije poznato da se netko kod nas i u svijetu znanstvenim argumentima suprotstavljao spolnom odgoju. Protivljenja u Hrvatskoj vidi kao pokušaj da se u upravljanju javnim životom zadrže uvjerenja na štetu znanstvenih istina.
“Ni ja kao znanstvenik, niti predstavnici udruga roditelja koji imaju vjerski određen svjetonazor, nemamo argumenata za suprotstavljanje spolnom odgoju, nego tražimo izbor u sadržaju programa barem u nekim modulima zdravstvenog odgoja, pri čemu ti sadržaji moraju biti znanstveno utemeljeni”, kaže Žebec. Međutim, po njemu, ne postoje elementarni dokazi o znanstvenoj utemeljenosti kurikuluma, dvojbena su neka pitanja spola i roda, neke teme su neprimjerene uzrastu djece i dr.
Na pitanje kako bi se ispunjenje restriktivnih zahtjeva – poput uzdržavanja od seksa – odrazilo na ljudsko zdravlje, Gračanin odgovara da se takvo nešto nikada neće ispuniti, a pokušaji da se to učini su gubitak energije i vremena i predstavljaju skretanje pozornosti s važnijih tema.
Pozitivna emocionalna stanja svakako su važan element ljudskog zdravlja, a ograničavanje temeljnih sloboda moglo bi poprilično utjecati na njihovo smanjenje, upozorava Gračanin.
