Beogradsko sveučilište, koje je prošle godine po prvi put ušlo na tzv. Šangajsku rang listu najboljih svjetskih sveučilišta, ove je godine upalo u 100 mjesta višu kategoriju
Sveučilište u Zagrebu ostalo je na začelju u kategoriji između 400. i 500. mjesta gdje se nalazi već godinama. U istoj skupini ponovno je završilo i Ljubljansko, dok su tradicionalno najbolji američki Harvard, Stanford, Berkeley i Massachusetts. U prvih 10, među američka sveučilišta, ugurala su se samo dva britanska – Cambridge i Oxford.
Zanimljivo je da je Beogradsko sveučilište osobito jako u matematici – plasiralo se među prvih 150 među kojima se nalaze iz neka znatno jača sveučilišta poput onog u Sydneyu, Rimu, Utrechtu, Milanu i sl. Zagreba na tom popisu nema među prvih 500. Na Šangajskoj listi među prvih 500 nema ni ostalih hrvatskih sveučilišta.
Rektor Univerziteta u Beogradu prof. dr. Branko Kovačević prošle je godine objasnio da je njegovo sveučilište provelo integraciju, pomladilo kadrove, podiglo ljestvicu kompetitivnosti i izgradilo integralni informacijski sustav te od 2006. godine povećalo broj objavljenih znanstvenih radova za 2,5 puta.
Intrigantno je da za Sveučilište u Zagrebu uopće nisu dostupni podaci na temelju kojih bi se moglo vidjeti prema čemu je rangirano. Za razliku od našeg, Ljubljansko ima barem pola podataka, primjerice broj diplomskih i postdiplomskih studenata, koliko ih završava studiranje i sl.
Bez integracije, konsolidacije, poticaja…
Neki kritičari situacije na našem najvećem sveučilištu već godinama upozoravaju da poveći dio naše akademske zajednice uporno pruža otpor svim promjenama koje bi trebale osigurati veću konkurentnost i prepoznatljivost Zagrebačkog sveučilišta u svijetu.
Kristian Vlahoviček profesor na Biološkom odsjeku PMF-a kaže da se u najboljem slučaju, ne uspoređujući pojedine parametre rangiranja, ovogodišnji rang Sveučilišta u Zagrebu može protumačiti kao stagnacija.
‘Stagnacija nekome tko je na začelju liste nije dobra strategija. Ako ne i ranije, onda se već prošle godine, kada se rang nije značajno promijenio od 2011-te, trebala upaliti lampica za upozorenje’, istaknuo je Vlahoviček.
‘Međutim, unatoč brojnim dobronamjernim upozorenjima mnogih bivših studenata i prijatelja našeg Sveučilišta, a sada uglednih svjetskih znanstvenika u zemlji i inozemstvu, već dugi niz godina svjedoci smo tomu kako se upravo ništa nije promijenilo, niti po pitanju integracije i konsolidacije poslovanja Sveučilišta, a niti po pitanju kadrovske politike – poticanja i poboljšavanja uvjeta onim najboljima koji imaju najveću šansu pogurati naše Sveučilište od začelja prema vrhu. Naravno, teško je upravljati razjedinjenim Sveučilištem, no primjera i rješenja ne nedostaje. Dovoljan je model i primjer naših susjeda Austrijanaca, koji su od situacije identične Zagrebu, bečko sveučilište u samo 10 godina integrirali i pretvorili u jedno od boljih u Europi. Također, upravo suprotan primjer našem možemo vidjeti na beogradskom sveučilištu, koje je od prošle godine kada je prvi puta rangirano, do ove, popravilo svoj položaj za cijelu vrijednosnu skupinu od stotinu mjesta. Dodatno zabrinjava činjenica da su mnogi podaci po kojima se sveučilišta rangiraju upravo bili nedostupni – od broja domaćih i međunarodnih studenata i nastavnika, pa do financijskih podataka vezanih uz poslovanje i školarine. Neobično je da takvi podaci, unatoč tomu da se radi o javnoj ustanovi, nisu javno dostupni.’
Vlahoviček kaže da se u pitanje uvijek mogu dovoditi metodologija rangiranja i uopće potreba da se sveučilišta mjere ili uspoređuju.
‘No činjenica je da je upravo natjecateljski duh koji stvaraju ovakva rangiranja najveći pokretač promjena i uzrok poboljšanja, kako znanstvene tako i nastavne kvalitete. Zamislite kako bi izgledalo čovječanstvo da nismo stalno “pomicali ljestvicu”. Bojim se da ovakva stagnacija vodi ka sve većem nazadovanju, jer kao što je slučaj sa svim biološkim i društvenim sustavima – nedostatak prilagodbe i promjene neupitno vodi u propast. Pitanje je samo, hoćemo li što po tom pitanju učiniti ili ćemo i dalje tražiti krivca negdje drugdje i nemoćno slijegati ramenima?’, upozorio je.
Šangajsku listu najboljih svjetskih sveučilišta svake godine sastavljaju i objavljuju znanstvenici sa Sveučilišta Jiao Tong u Šangaju. Rangiranje se temelji na znanstvenim rezultatima kao što su: broj istraživača s velikim brojem citata, broj radova objavljenih u vodećim časopisima poput Naturea i Sciencea, broj radova u najrelevantnijim znanstvenim bazama te broj završenih studenata i profesora koji su dobili Nobelovu nagradu ili Fieldsovu medalju.
