U Kneževoj palači je u petak otvorena izložba “Vizualiziranje Venecije i Zadra, nove tehnologije za urbanu povijest”, nastala u suradnji Društva arhitekata Zadar, Odsjeka za povijest umjetnosti Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu i Duke Universityja (SAD), Dipartimenta di Ingegneria Civile, edile e Ambientale dell’ Universita degli Studi di Padova, Nesting scrl di Venezia. Autori izložbe, koja traje do 12. listopada, za venecijanski dio su znanstvenici Alessandra Ferrighi, Donatella Calabi i Andrea Giordano te za zadarski dio arhitekt Darko Anton Franceschi.
Riječ je o izložbi odabranih dijelova Venecije i Zadra, prikaz arhitektonskih i svih drugih promjena na određenim kvartovima spomenutih gradova. Talijanski dio izložbe bio je postavljen u Zagrebu iz kojeg je izložba preseljena u Zadar te proširena dijelom koji se odnosi na Zadar. Odabrane su tri lokacije, Poljana Šime Budinića, Forum i Morske orgulje/Pozdrav Suncu te su kroz niz fotografija rekonstruirane promjene koje su ti prostori prošli. Za razliku od dijela izložbe koji se odnosi na Veneciju i koji je rađen mnogo duže te s mnogo većim financijskim sredstvima pa je napravljena i 3D prezentacija, jedno filmsko putovanje kroz povijest Venecije, zadarski dio izložbe ostao je uskraćen za sličan pregled. Izložene su fotografije starog Zadra i fotografije maketa Zadra kroz povijest, inače izložene u Arheološkom muzeju.
Arhitekt je komentirao i konkretno sva tri prostora, posebice prostor ispred Sv. Šime, koji je po završetku zadnje napravljene rekonstrukcije naišao na brojne negativne kritike građana Zadra. Koliko je zadnja realizirana rekonstrukcija spomenutog prostora teško pala brojnim Zadranima svjedoči i grupa na Facebooku koja je oformljena u svrhu prikupljanja kritika na taj arhitektonski uradak. Bilo je stoga neupitno čuti mišljenje Franceschija po tom pitanju.
– Prostor ispred Sv. Šime je bio šarmantniji prije rekonstrukcije. Iako je sada cijela Poljana arhitektonski “čišći” prostor, upravo su te sitne “nepravilnosti” nekadašnjeg prostora bile ono što je tom dijelu grada davalo jednu dozu zanimljivosti. Pa i sam naziv poljana implicira da bi na takvom jednom mjestu trebalo biti zelenila, koje je sada jedva prisutno, komentirao je arhitekt.
