Za posao rješavanja zahtjeva za legalizaciju bespravno sagrađenih objekata nitko točno ne zna, niti može preciznije procijeniti, koliko bi mogao trajati. Predano je ukupno 821.867 zahtjeva, a dosad riješeno njih oko 44.000, a oko 7,5 tisuća dobilo je ‘odbijenicu’.
No, podaci o broju odbijenih, odnosno odbačenih zahtjeva ne mogu, kako nam kažu u Ministarstvu graditeljstva i prostornog uređenja, biti osnova za procjenu učinkovitosti dosadašnjeg posla oko legalizacije jer se u najvećoj mjeri odnose na vrijeme od početka primjene starog, sad izmijenjenog Zakona o postupanju s nezakonito izgrađenim zgradama iz 2011. godine do danas, dok se zahtjevi predani po novom zakonu – a ima ih oko 800.000 – praktički nisu ni počeli rješavati.
Govoreći o razlozima odbijanja, iz Ministarstva graditeljstva objašnjavaju kako ne znači da će građevine kojima je zahtjev za legalizaciju postavljen po starom zakonu odbijen, i ostati nezakonite, budući da je vlasnik takve zgrade zahtjev mogao ponoviti prema novom zakonu i dobiti rješenje o izvedenom stanju, odnosno legalizirati zgradu. Među onima kojima je zahtjev odbijen ima i onih koji su tražili ozakonjenje izgrađenog na infrastrukturnim koridorima ili na pomorskom dobru, no takvi zahtjevi, kažu u ministarstvu, nisu brojni.
Ipak, budući da je Hrvatska obala, kad se uračuna linija kopna i otoka, duža od 6200 kilometara, te da ima gotovo 1200 otoka, hridi i grebena, za pretpostaviti je da, na tolikom prostoru, ipak postoji priličan broj različitih objekata za koje je zatražena legalizacija.
Hrvoje Hrabak, predsjednik Udruženja hrvatskih arhitekata, ne zna točno koliki je opseg nezakonite gradnje na pomorskom dobru, niti mu je poznat broj zahtjeva za legalizaciju unutar pomorskog dobra, no – podsjećajući da su se u UHA-u zalagali za puno šire obalno područje zaštićeno od nelegalne gradnje nego što je to pomorsko dobro – kaže kako je odbijanje zahtjeva za legalizaciju nelegalnih objekata na pomorskom dobru ‘minimalna zaštitna mjera’.
– Odbijanje zahtjeva za ozakonjenje na pomorskom dobru ne znači apriorno da će se te kuće rušiti. Država ovu zaštitnu mjeru nije donijela da bi zaštitila ljepotu obale – ona to područje nužno štiti zbog mogućnosti da joj određeni dio pomorskog dobra zatreba, bilo za zaštitu obale, bilo za objekte, bilo za nužni pristup… S vlasnicima objekata koji ostanu sklapat će drukčije sporazume nego što je to ova legalizacija, za što mislim da je opravdana mjera – kaže Hrabak.
Prioritetno rješavanje
Resorna ministrica Anka Mrak-Taritaš od gradskih i županijskih ureda koji se bave rješavanjem legalizacijskih zahtjeva zatražila je krajem kolovoza izradu mjesečnih planova kako bi se posao zgotovio do kraja 2015. godine, te preporučila da se, po potrebi, zaposle novi ljudi.
Iako bi pristigle zahtjeve trebalo rješavati po onome redu po kojemu su zaprimljeni, omogućeno je da građani zatraže prioritetno rješavanje ako im je rješenje potrebno radi dobivanja kredita, dozvole za rad i slično. U Splitu je do sad oko 250 građana zatražilo prioritetno rješavanje svojih zahtjeva.
– Naravno da će nam to otežati i usporiti redovan rad – odgovorila je pročelnica splitskog Ureda Ružica Batinić-Santro, na pitanje kako ‘prioritetno rješavanje’ djeluje na ritam posla, sve pod pretpostavkom da ova služba i bez dodatnih zahtjeva radi pod velikim pritiskom.
