Splićanka Ikonija Šaberl (84), kako svjedoči smrtni list Matičnog ureda Zadar, umrla je 26. lipnja 2012. godine, a ukopana je 29. kolovoza iste godine, dakle dva mjeseca od vremena smrti!
Starica je umrla u zadarskoj Općoj bolnici, a cijelo vrijeme ‘čekanja’ na pokop je provela u rashladnoj komori mrtvačnice zadarske tvrtke “Nasadi” d.o.o. Prije nego krenemo u raspetljavanje ove priče navedimo članak Zakona o zdravstvenoj zaštiti: “Pokop umrle osobe obavlja se nakon što je smrt utvrđena, a u vremenu od 24 do 48 sati od nastupa smrti. Na temelju posebnog odobrenja sanitarnog inspektora, pokop se može obaviti i nakon isteka roka od 48 sati od nastupa smrti.”, stoji u Zakonu.
Je li pozvan sanitarni inspektor, pitali smo Ministarstvo zdravlja?
– O navedenom slučaju iz lipnja 2012. kada umrla osoba (pok. Ikonija Šaberl) nije bila pokopana dva mjeseca, nadležnu ispostavu Sanitarne inspekcije Ministarstva zdravlja u Zadru nije nitko obavijestio, niti tvrtka “Nasadi” d.o.o. Zadar, niti sin pokojne Ikonije Šaberl, a niti splitski Caritas, tako da nije bilo nikakvog postupanja od Sanitarne inspekcije u ovom slučaju – kažu nam u Ministarstvu, navodeći da će Sanitarna inspekcija izvršiti nadzor.
Zbog čega starica nije pokopana?
– Prema našim saznanjima starica nije pokopana jer nitko nije htio ili mogao platiti ukop, pa je na kraju ukop platio splitski Caritas. Nije nam smetalo ni što je gospođa pravoslavne ispovijesti, pomažemo svima, ljude ne dijelimo. Gradovi i ‘Socijalno’, koliko znamo, pokapaju beskućnike i siromašne. Ne znamo zašto je ovaj slučaj drugačiji i zbog čega je starica tjednima ležala u ‘hladnjači’. To je za mene nehumano, niti jedan pokojnik nije zaslužio takav tretman. Kada sam slušao riječi njezina sina Karla koji živi u Sloveniji nisam vjerovao da je takvo što moguće. Mi smo na molbu svećenika iz splitske župe sv. Roka na Manušu i siromašnog sina preminule platili 5653 kune zadarskoj tvrtki “Nasadi” d.o.o., nismo mogli dopustiti da tijelo i dalje leži u hladnjači. Tek kad smo platili dogovoreni iznos sin je mogao preuzeti tijelo svoje majke. Pitanje je koliko bi pokojnica ostala u mrtvačnici da nismo uplatili novac – kaže Slavko Jerončić, voditelj splitskog Caritasa, hvaleći pritom tvrtku “Lovrinac” kojoj nisu plaćeni troškovi ukopa.
Sin nije imao novca za pogreb
– Oni nisu čekali da im netko plati račun da bi ukopali pokojnicu, zato im hvala. Pokušat će se naplatiti od Grada ili Centra za socijalnu skrb. Caritas je platio i osmrtnicu u ‘Slobodnoj’, da rodbina sazna kad i gdje će biti ukopana. Ali na pogrebu je bio samo sin Karlo, svećenik don Jure Vrdoljak, grobar i ja. Bio je to tužan prizor – kaže Jerončić, navodeći da je sin pokojnice inzistirao da na ispraćaju bude katolički, a ne pravoslavni svećenik.
“Tražio je pomoć od sviju, a samo je od nas dobio, pa je i na taj način htio iskazati zahvalnost”, objašnjava Jerončić. U računu ispostavljenom Caritasu jasno stoji da preuzimanje pokojnice od tvrtke “Nasadi” d.o.o. zapada 117 kuna, prijevoz od patologije zadarske bolnice do gradskog groblja 45 kuna, usluga radnika u rashladnoj komori je 48,80 kuna, a najveći izdatak je boravak tijela u ‘hladnjači’ koji po danu zapada 53 kune.
Tijelo pokojne žene je tu bilo 61 dan i tvrtka je to naplatila 3274 kune. Lijes je zapao 836 kuna, križ 150, pločica za križ 13,50, slova i brojevi 12 kuna, a administrativne usluge 24 kune i 21 lipu. U posjedu smo i pisma koje je župnik iz Manuša poslao Caritasu.
– Molba Šaberl Karla, oca Emanuela Šaberla i majke Ikonije Šaberl. Karlova majka Ikonija umrla je u Zadru u bolnici i nalazi se, prema iskazu Karla, u mrtvačnici u Zadru, jer Karlo, kako kaže, nema novca za pokop majke, nezaposlen je i nema primanja. Budući da je Karlo u nemogućnosti obaviti pogreb majke molim gornji naslov (Caritas) da mu u tome pomogne – napisao je svećenik. U Zakonu o socijalnoj skrbi jasno stoji da “Centar za socijalnu skrb odobrava plaćanje pogrebnih troškova do iznosa osnovnih troškova pogreba u mjestu smrti korisnika ili mjestu pogreba, a u iznos troškova uračunavaju se i troškovi prijevoza pokojnika”. No, ni Centar ne može djelovati ako nitko od njih nije zatražio pomoć. – Imenovana nije bila korisnik nijednog socijalnog prava prema odredbama Zakona o socijalnoj skrbi. Centru za socijalnu skrb Split nitko se nije obratio – zatražio pomoć u ime sada pokojne gospođe Šaberl.
Inače, na temelju odredbi spomenutog Zakona, pravo na plaćanje pogrebnih troškova ima korisnik usluga stalnog ili privremenog smještaja koji nema zakonskog ili ugovornog obveznika uzdržavanja ni vlastite ušteđevine ili drugih prihoda i imovine.
Dakle, kako imenovana nije smještena rješenjem naše ustanove, ima sina obveznika uzdržavanja i raspolagala je mirovinom i određenom imovinom, to ukazuje da Centar za socijalnu skrb Split ne bi bio u obvezi pokrivanja troškova pogreba. U slučaju da smo zaprimili zahtjev bilo psihijatrijske bolnice Ugljan, gdje je bila smještena, tvrtke “Nasadi” ili, pak, njezina sina, svakako bismo pomogli u suradnji s Gradom Splitom obaviti pokop, a u skladu s ljudskim i zakonom određenim obvezama prema umrlim osobama – kaže nam Tatjana Vukman, ravnateljica splitskog Centra za socijalnu skrb.
Ako pak Centar za socijalnu skrb ne plati pogreb, to mogu učiniti gradovi ili općine u kojima je pokojnik imao prebivalište. Je li se tko obratio splitskoj gradskoj upravi?
– Upravnom odjelu za socijalnu skrb, zdravstvenu zaštitu i suradnju s braniteljima i braniteljskim udrugama Grada Splita je 23. 7. 2012. godine faksiran dopis tvrtke “Nasadi” d.o.o. Zadar u kojem je zatraženo osiguranje troškova preuzimanja, opreme i prijevoza pokojnice I.Š. u Split kako bi ista mogla biti pokopana u mjestu prebivališta. U dopisu je navedeno: „radnici Gradskog groblja u Zadru stupili u kontakt s nasljednikom pokojnice, sinom kojega su upoznali s procedurom preuzimanja pokojnice i prijevoza na groblje u Splitu, gdje po kazivanju gosp. Šaberl isti ima grobno mjesto”.
Također je navedeno da unatoč svakodnevnim dogovorima do dana faksiranja dopisa gosp. Šaberl nije organizirao prijevoz i ukop pokojnice – stoji u objašnjenju Romane Škrabić iz grada Splita koja je zatim i odgovorila tvrtki “Nasadi” d.o.o.
Gluhi telefoni
– Ovaj Upravni odjel je 24. 7. 2012. godine faksirao odgovor tvrtki “Nasadi” d.o.o. u kojem su podrobno opisani uvjeti i način ostvarivanja prava na naknadu za podmirenje pogrebnih troškova na temelju zahtjeva koji podnosi obitelj umrle osobe, te je dostavljen i obrazac zahtjeva za ostvarivanje spomenutog prava iz članka 36. Odluke o socijalnoj skrbi (Službeni glasnik, broj 4/12). U ovom predmetu Grad Split više nije zaprimio nikakav dopis ni zahtjev na temelju kojeg bi se moglo pristupiti rješavanju o pravu na novčanu naknadu za podmirenje pogrebnih troškova – kaže Škrabić.
Je li se zadarska mrtvačnica možda obratila i gradu Zadru, jer se ukop iznimno može obaviti i u mjestu preminuća.
– Grad Zadar nije primio nikakav zahtjev za ukop u navedenom slučaju, niti je imao bilo kakvu informaciju o njemu. Inače kad umru NN osobe, a bolnica, “Nasadi” (uz pomoć policije) i Centar za socijalnu skrb utvrde da nema rodbinu, ukop plaća Grad Zadar. Tvrtka “Nasadi” obavijesti Upravni odjel za socijalnu skrb koji izdaje narudžbenicu “Nasadima” te se osoba pokopa o našem trošku. U ovoj godini imali smo jedan takav slučaj, a isto tako i tijekom 2012. Nekad je taj broj bio veći – u prosjeku od pet do šest godišnje – odgovorila nam je Ivana Dadić, viša stručna suradnica za informiranje u Gradu Zadru.
Iako smo telefonski kontaktirali sina pokojnice, nitko se nije javljao na brojeve telefona u Sloveniji. Upit mailom i faksom smo poslali i tvrtki Nasadi d.o.o., ali do zaključenja ovog broja ‘Spektra’ odgovor nismo dobili.
Tko je kriv što je starica ležala dva mjeseca u mrtvačnici?
Ne zna se, lopticu prebacuju institucije i tvrtke, a članovi obitelji tvrde da nisu imali novca. Možda će odgovor na to pitanje dati tijela koja su najavila nadzor.
