Potresnim filmom dominira Vesnin glas, čas mladenački, čas starački, čas zavodljiv, čas napadački, ali i Vesnina poezija pa i najpoznatija njezina pjesma o neuzvraćenoj ljubavi po kojoj je film i dobio ime
U Zagreb sam došla sa zavežljajem u ruci. Tako kanim i otići. Riječi su to Vesne Parun, slavne hrvatske pjesnikinje izgovorene Branku Pejnoviću, koji je punih trideset godina marljivo skupljao sve u vezi s Vesnom. Na toj skupljačkoj avanturi našlo se obilje filmskog i tonskog materijala koje je Pejnović, uz Danila Šerbedžiju, ekskluzivno ukomponirao u jednosatni dokumentarac „Ti koja imaš nevinije ruke” premijerno prikazan u Kerempuhu.
Potresnim filmom dominira Vesnin glas, čas mladenački, čas starački, čas zavodljiv, čas napadački, ali i Vesnina poezija pa i najpoznatija njezina pjesma o neuzvraćenoj ljubavi po kojoj je film i dobio ime. Naravno, nemoguće je eruptivnu Vesninu osobnost svesti u jedan sat, ali ovaj srčani film iz prve ruke donosi sjećanje na Vesnu, borbenu, ali i ranjivu majstoricu stiha čiji je čitav život bio jedna velika i društvena i literarna nepravda. A na kraju filma autori nude epilog. Bajkovitim i stamenim glasom Lidija Bajuk pjeva Vesnin „Zavjet”. Pun pogodak.
