Na Dušni dan, u subotu 2. studenoga, zadarski nadbiskup Želimir Puljić u katedrali Sv. Stošije u Zadru predvodio je misu za sve vjerne mrtve te za pokojne zadarske nadbiskupe i svećenike. U zahvalnosti za njihovo služenje puku u dijeljenju svetih otajstava tijekom stoljeća i vjernost Uskrslome čiji su život spasenja naviještali, na kraju mise u pratnji svećenika koncelebranata nadbiskup je pohodio kapelu Sv. Stošije u pokrajnoj lađi katedrale gdje se pomolio nad grobnicom zadarskih nadbiskupa u kojoj su tijela Mate Garkovića, Marijana Oblaka i Ivana Prenđe, izmolivši molitvu odrješenja.
“Čovjek se oduvijek brinuo za svoje pokojnike i nastojao im pažnjom, brigom i ljubavlju pružiti neku vrstu drugog života. Na taj način želi se sačuvati njihovo životno iskustvo, a na njihovim grobovima naviru draga i nezaboravna sjećanja. Pred misterijem umiranja nesvjesno tražimo nešto što će nam probuditi nadu. Svi očekuju znak koji će donijeti utjehu i otvoriti obzorja prihvatljive budućnosti. Dok obilazimo grobove pokojnika i čitamo njihove natpise, zapravo hodimo stazom smrti koja je put nade obilježen znakom vječnosti”, rekao je mons. Puljić, dodavši da, i zbog sjena koje za života vješto znamo prekriti ili ih ukloniti iz svijesti, geste pažnje i ljubavi kojima obasipamo drage pokojnike u stanovitom smislu predstavljaju i naš neartikulirani način njihove zaštite, s uvjerenjem da to neće ostati bez učinka na njihovom sudu.
“Onaj tko prihvaća i priznaje veliku nadu i u smrti, taj može živjeti životom usidrenim u nadi. Ako se čovjeka ograniči samo na ono što se može empirijski zapaziti, život će izgubiti svoj duboki smisao. Ljudima je potrebna vječnost. Svaka druga nada kratkog je vijeka i previše je ograničena. Čovjeka se može shvatiti i objasniti samo ako postoji Tvorac koji nadilazi izoliranost i smrt, prostor i vrijeme. Njega se može shvatiti i objasniti samo ako Bog postoji. Jer Bog je činom stvaranja istupio ‘iz dalekih prostranstava’, stvorio svijet i približio se čovjeku. Ušao je u život i povijest ljudi te objavio da je on uskrsnuće i život, pa ako tko i umre, živjet će, tko vjeruje u njega neće umrijeti nikada”, rekao je nadbiskup Puljić, istaknuvši da nam te konkretne i utješne riječi bude nadu u onostrani život.
I prema Isusovim riječima s križa desnom razbojniku, “Zaista ti kažem, danas ćeš biti sa mnom u raju”, osjećamo kako je Gospodin blizu te da je zagrobni život stvarnost koja obećava. Znam dobro, moj Izbavitelj živi – to su iskusila i dvojica učenika na putu za Emaus, kad su prepoznali Isusa te se vratili u Jeruzalem da navijeste njegovo uskrsnuće. U tom smislu aktualne su Isusove riječi učenicima da se ne uznemiruje njihovo srce, jer u domu Oca njegova ima puno stanova, kamo je on najavio poći i pripraviti im mjesto. Podsjetivši na apostola Pavla, kako usnuli neće da živimo u neznanju glede njih ili da tugujemo kao drugi koji nemaju nade; ako vjerujemo da je Isus umro i uskrsnuo, onda će Bog i one koji usnuše u Isusu privesti zajedno s njima, mons.
Puljić zaključio je: “Krist je prošao ponor smrti, uskrsnuo je i otvorio i nama vrata vječnosti. Njegovu vodstvu možemo se povjeriti bez straha jer dobro poznaje taj put. Svake nedjelje kad molimo Vjerovanje, iznova potvrđujemo tu istinu”.
