Aj – aj – aj – ola i tako unedogled, praćeno huktanjem i ritmičnim pokretima torza koji iz sredine kreće naprijed, vraća se, pa kreće lijevo, vraća se… Slijedi ritam što ga pokretom ruke određuje šejh. A onda su se tijela osovila na noge. Ne pitajte nakon koliko vremena jer već smo oko 23 sata upali u »bezvremensku zonu«, začuo se zvuk masara, zilja i kudume ili bubnja, činela i defa, dajući do znanja da samo što nije. Što? Pa počeo obred probadanja tijela. Mjerač energije bi vjerojatno eksplodirao u trenutku kad se dogodio prvi probod. Učinio ga je jedan od šejhovih najbližih pomoćnika – Šemsi Islami. I naravno – ni kapi krvi, ni ožiljka. Baš kao ni kod svih ostalih koji su krenuli Šemsovim stopama, pa si jednu od tri igle dužine od 30 do 50 centimetara ili pak sve tri zarinuli u obraz, oko, vrat, jednjak, trbuh i da ne nabrajamo dalje.
Sve se to odvijalo pod »visokim naponom«, pod budnim šejhovim okom jer ne probada se onaj kojem za taj čin šejh ne da odobrenje. Zašto? Razloga je više, ali poštujući želju izvora informacija, nećemo ih navoditi. Uglavnom Dan Ašura ili 10. dan mjeseca Muharema već je dobrano zašao u onaj s nadnevkom 11, a Zikr je još trajao. Završni naklon Alahu, a onda izlazak iz desetodnevnog posta ili bogata gozba koja, kako već rekosmo, počinje zalogajem obredne pšenice, slatke i prepune voća, a onda slijede tradicionalna derviška jela. Druženje će potrajati do zore, a onda počinje dan kao i svaki drugi. Dan u kojem su derviši ono što su i tijekom svih ostalih dana u godini – stanovnici grada na Rječini, ljudi različitih profesija, različitih zanimacija. Obični, kao i svi drugi.
A mi? Iskrali smo se iz 1426. godine i vratili u 2013. bogatiji za još jedno iskustvo, noseći sa sobom potvrdu one koja kaže da multikulturalnost i multietničnost svakom gradu daje poseban šarm. A gdje ćete šarmantnijega grada od ovog koji teče nikad opterećen različitostima, već ponosan što ih ima.
I da, ukoliko smo nešto krivo shvatili, ne zamjerite jer prije ulaska »u nestvarno« prošli smo jedva jedan školski sat »vjeronauka«
– Islamski tasavuf (učenje ili sufizam), nikad nije naginjao monaštvu, kao što se ni njegovi nositelji nisu isključivali iz tokova života, niti na bilo koji način blokirali njegove pozitivne tendencije, pa se tako među dervišima i kroz povijest, baš kao i danas, nađe mnoštvo radnika, zanatlija, političara, umjetnika, vojnika i ljudi mnogih drugih zanimanja. Vidjeli ste i sami večeras. U tekiji su molili i školarci, i radnici, i mladi, i stari… nabrajao je šejh riječkih Sinanija Muhamed Azemi.
