Slučaj proglašavanja mladog para iz Zadra na Prekršajnom sudu krivim zbog odluke da ne želi cijepiti svoju šestomjesečnu bebu potaknuo je raspravu o tome treba li roditeljima dati mogućnost da odlučuju o tome ili cijepljenje mora biti obvezno kao i do sada. Službi za epidemiologiju zaraznih bolesti prijavljena je 121 nuspojava nakon cijepljenja provedenog tijekom 2012. godine.
Roditelji iz Zadra završili na sudu: Država nas je kaznila, ali nećemo cijepiti našu malu Loru!
Radi se uglavnom o očekivanim nuspojavama koje nisu imale većeg utjecaja na zdravlje djece, potanko opisanim za svako pojedinačno cjepivo. Istovremeno, sustavnim cijepljenjem prema programu obveznih cijepljenja u Hrvatskoj postignuta je eradikacija (suzbijanje) velikih boginja (protiv kojih se više ne cijepi), dječje paralize i difterije, dok su ospice, rubeola i zaušnjaci u fazi eliminacije, znatno je reducirana incidencija svih ostalih bolesti protiv kojih se cijepi, a od tetanusa više ne obolijeva radno aktivno stanovništvo i eliminirani su tuberkulozni meningitis i milijarna tuberkuloza u djece, što je osnovna svrha cijepljenja BCG-om.
Zaštita pučanstva
Tako stoji u objavljenom izvještaju o nuspojavama cijepljenja u Hrvatskoj 2012. godine koji je objavio Hrvatski zavod za javno zdravstvo. Prema obveznoj imunizaciji djece u Republici Hrvatskoj, program cijepljenja prema Zakonu o zaštiti pučanstva od zaraznih bolesti donosi ministar zdravstva na prijedlog Hrvatskog zavoda za javno zdravstvo.
Cjepivo nabavlja Hrvatski zavod za zdravstveno osiguranje, a distribuira ga Hrvatski imunološki zavod, što otvara niz pitanja. Zavod se nalazi u stečaju i u ovom trenutku nije jasno tko će preuzeti distribuciju cjepiva od kojih neka, vrlo bitna, proizvodi upravo Zavod, dok se ostala cjepiva uvoze.
Prema programu obveznih cijepljenja vrlo su visoki cjepni obuhvati u Hrvatskoj – od 99,3 za cijepljenje protiv tuberkuloze u rodilištu, do 54,3 posto za cijepljenje protiv tetanusa šezdesetgodišnjaka, međutim, cjepni obuhvat djece nije ispod visokih 94 posto. Pa ipak, sve više roditelja traži da cijepljenje bude dobrovoljno sumnjajući na štetnost cijepljenja djece.
Predsjednica Udruge za promicanje prava pacijenata Đula Rušinović-Sunara, dr. med. i specijalistica opće kirurgije, kaže kako se tu radi o elementarnim ljudskim slobodama i traži da se o tome konačno povede javna rasprava zalažući se za prava pacijenata koja uključuju i pravo na odluku, u ovom slučaju da li cijepiti djecu ili ne.
– U struci je puno onih koji kažu da bi to trebalo biti u odabiru, a ne nametnuto i zbog toga smo tražili javnu raspravu koja bi trebala ići što prije. Meni je nejasno zašto se ljudska prava ne sagledavaju u kontekstu zdravstva s čim se bavim već 14 godina, zbog nekog višeg interesa koji nigdje nije obrazložen jer neposredne ugroze zapravo nema.
Neki pokušavaju servirati odgovore onima koji se ne razumiju u ljudska prava pa kažu da je taj viši interes pravo na zdravlje. Gdje je netko pročitao da to pravo postoji? Toga prava nikad nije bilo, njega izmišljaju ili ga deriviraju iz nečega sasvim drugoga. Oni kažu da jednaka zastupljenost zdravstvene zaštite svima pod istim uvjetima u okviru danih mogućnosti kroz najbolje zdravstvene usluge znači pravo na zdravlje. To nema veze s mozgom – kaže Rušinović-Sunara.
Paušalne ocjene
Ona se slaže da su najveće polemike o cijepljenju djece u Hrvatskoj krenule nakon članka “Cijepljenje – spas od zaraznih bolesti ili nepotreban rizik”, koji je 2009. godine objavila dr. Lidija Gajski. Iako je članak u kojemu se kritički govori o sadržaju i efikasnosti te o štetnosti sastava pojedinih cjepiva privukao velik broj istomišljenika, bilo je i onih koji su kritizirali “antivakcinacijsku kampanju i pamflete”, kako je članak ocijenio i primarijus Darko Richter s Klinike za pedijatriju KBC u Zagrebu. Dino Stanin i Maja Draganić pokrenuli su raspravu o potrebi cijepljenja djece
Dino Stanin i Maja Draganić pokrenuli su raspravu o potrebi cijepljenja djece
– Dovoditi u pitanje cijepljenje na tako paušalni način kako to čini dr. Lidija Gajski isto je kao i paušalno dovoditi u pitanje “intravensku terapiju” ili “radiološke pretrage”. Mnogi koje opčinjava antivakcinacijsko sektaštvo, zapravo, imaju potrebu za informacijom, koja im, iz bilo kojeg razloga, nedostaje, ili su zbog toga frustrirani.
Razne obmane
Stoga donosim, sa po nekoliko kratkih rečenica, obrazloženje za cijepljenja koja su obvezatna prema programu koji je na snazi u našoj zemlji, za one i radi onih kojima je do te informacije stalo – naveo je dr. Richter u svom članku na web-stranici cybermed podatke za rezultate cijepljenja protiv tuberkuloze, difterije, tetanusa, hripavca, dječje paralize, haemophilus influenzae tip b, ospica, zaušnjaka, crljenka, kao i podatke o primjerima povratka nekih bolesti, pa čak i epidemija u zemljama koje su bile prestale s nekim cijepljenjima.
– U roku od godine dana od prestanka cijepljenja mogle bi se očekivati velike epidemije ospica među djecom i povratak komplikacija kao što su: upale pluća, gnojni otitisi, encefalitisi i odgođena komplikacija – subakutni sklerozirajući panencefalitis. Pojavile bi se epidemije zaušnjaka s određenim postotkom orihitisa i sterilnost muškaraca. Pojedine recentne epidemije u zemljama zapadne Europe isključivo su vezane za skupine obitelji ili škole u kojima se, mimo svih stručnih preporuka i propisa, zbog antivakcinacijskog opredjeljenja, ne provodi redovito cijepljenje.
Dospijevanjem u generativnu dob necijepljene ženske dojenčadi, dakle nakon oko 18 do 25 godina, vjerojatno bi se ponovno javila i rubeolarna empriopatija – navodi, među ostalim, primarijus Richter, ističući kao dokazane antivakcinacijske obmane i iznenadnu dojenačku smrt koja nema veze s cijepljenjem u toj dobi, već, dokazano, s položajem spavanja na trbuhu, pasivnom izloženosti duhanskom dimu i akutnim dišnim infekcijama.
Kad se sagledaju svi argumenti za i protiv (ne)cijepljenja, kao jedini zaključak nameće se potreba javne rasprave, no na potezu je Ministarstvo zdravlja.
