Znaš čega me je strah? – zapitao je ovih dana jedan Splićanin u razgovoru koji je veliko društvo vodilo o “aktualnoj situaciji u zemlji” – krizi, rastu nezaposlenosti, tonućem gospodarstvu, izostanku investicija, besperspektivnosti, sve većem broju socijalnih slučajeva i sličnim temama.
– Strah me je da ćemo se ovih godina sjećati kao dobrih starih vremena!
Zanimljiva je ta primjedba – slikovito govori o tome kako ljudi doživljavaju krizu koja nikako da prođe, i koliko su “optimistični”.
Ovih dana i The Economist piše o Hrvatskoj kao “tmurnoj zemlji” u kojoj “gospodarstvo stagnira, nezaposlenost raste”.
Kako se, dakle, u takvim uvjetima danas živi, kakva su gospodarska i socijalna vremena došla, pogledat ćemo kroz brojke koje se odnose na osam dalmatinskih gradova: četiri najveća županijska centra – Split, Zadar, Šibenik i Dubrovnik, te Benkovac, Makarsku, Metković i Knin kao druge po veličini (osim Benkovca koji je treći u Zadarskoj županiji, no izabrali smo ga zato da bi se lakše uočio kontrast u odnosu na obalne gradove koji intenzivnije privrjeđuju zahvaljujući turizmu, pogotovo Biograd u odnosu na Benkovac – iako se, kako će se vidjeti, i Benkovac, kad je baš turizam u pitanju, trudi i nastoji postati i središte značajnije nego što je to sada).
U tekstu smo koristili podatke Državnog zavoda za statistiku, Hrvatskog zavoda za zapošljavanje, Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, gradskih uprava, centara za socijalnu skrb i obrtničkih komora, te Ministarstva regionalnog razvoja i fondova Europske unije. Krajem prošle godine upravo je to ministarstvo objavilo indeks razvijenosti (i) po gradovima i općinama. Indeks razvijenosti izračunava se na temelju stope nezaposlenosti, dohotka po stanovniku, proračunskih prihoda jedinica lokalne samouprave po stanovniku, općega kretanja stanovništva i stope obrazovanosti. Prema najnovijim podacima, najniži indeks razvijenosti ima Knin – 69,39 posto u odnosu na državni prosjek, uzlazno slijede Benkovac sa 70,04 posto, Metković 79,91, Šibenik 103,36, Split 105,44, Zadar 107,04, Makarska 116,96 i Dubrovnik 122,6 posto nacionalnog prosjeka.
U ovom slučaju, dakle, ne bi se mogla primijeniti ona “što južnije, to tužnije”, budući da upravo najjužniji od gradova o kojima pišemo – Dubrovnik – ima najveći indeks razvijenosti i jedini spada u najvišu, petu kategoriju, što hoće reći da mu je indeks iznad 125 posto u odnosu na državni prosjek. U prvu kategoriju, među županije, gradove i općine u statusu potpomognutih jer imaju indeks razvijenosti manji od 75 posto u odnosu na državni prosjek, s ove liste spadaju Knin i Benkovac. U odnosu na podatke objavljene 2010. godine, svi gradovi, osim Metkovića i Splita, bilježe rast indeksa razvijenosti…
Svaki bi od gradova o kojima pišemo mogao dobiti nešto kao “prezime” koje oslikava njegovu aktualnu situaciju; Split je, recimo, već duže vrijeme “grad nezaposlenosti”, Dubrovnik je postao “grad kruzera”…
Zadar – da u ovoj gospodarsko-socijalnoj šetnji od sjevera krenemo k jugu – već dugo figurira kao “Kalmetin grad”. Izuzme li se sasvim politička dimenzija takvog naziva, mogao bi ostati samo “grad u kojemu je umrla industrija”, ili “grad trgovačkih centara”, iako se to isto može reći za gotovo svaki grad o kojemu pišemo.
Od 1990. do danas iz različitih je razloga u tom gradu ugašeno nekoliko desetaka uglavnom proizvodnih tvrtki, a gotovo u cijelosti nestale su neke industrijske grane. Grad je u predratnom razdoblju imao vrlo razvijenu metaloprerađivačku industriju i industriju vinila. Tvornica šivaćih strojeva “Vlado Bagat” bila je glavna metaloprerađivačka tvrtka, koja danas više ne postoji, ali kao njezine nasljednice u toj djelatnosti uspješno rade tvrtke SAS, HSTec i benkovački LTH.
Industrija plastike gotovo je u cijelosti ugašena nestankom SOUR-a Vinilplastika koja je uključivala nekoliko manjih poduzeća u toj djelatnosti, te nekoliko stotina obrtnika koji su proizvodili gotove proizvode od plastike, naslanjajući se na sirovinu iz Vinilplastike. Nestala je i Tekstilna industrija Zadar (nekad Tvornica “Boris Kidrič”), Otočanka, Mljekara Zadar, te još nekoliko poduzeća koja su bila osnova prijeratnog gospodarstva.
Danas je teško nabrojiti velike zadarske tvrtke koje bi se osobito isticale svojim rezultatima. Trgovina, ugostiteljstvo, turizam, riboprerađivačka industrija, građevinarstvo, te usluge prijevoza danas čine osnovu zadarskoga gospodarstva, ali su sazdane od niza malih i srednjih tvrtki. Kao najjača zadarska firma i dalje figurira Tankerska plovidba, iako se i ta brodarska tvrtka u posljednje vrijeme nalazi u krizi.
Dr. Sven Marcelić, sociolog s Odjela za sociologiju Sveučilišta u Zadru, za “Slobodnu” kaže, pozivajući se na nedavno objavljene nove vrijednosti indeksa razvijenosti za Republiku Hrvatsku, da je Zadar relativno dobro pozicioniran, ispred Splita i Šibenika, i to primarno zbog manje nezaposlenosti.
– S druge strane, prema istim tim podacima, prosječni dohodak je najmanji među svim većim dalmatinskim gradovima. Zadarski period eksplozivnog rasta koji je trajao do druge polovine nultih podsjeća pritom na španjolski scenarij oslanjanja na građevinski sektor uz turizam i trgovinu, dok je s druge strane proizvodnja zanemarena i ima vrlo malo proizvodnih poduzeća čak i srednje veličine, a kamoli velikih.
Stoga se Zadar – kaže dr. Marcelić – već krajem prošlog desetljeća našao u razdoblju kontinuirane stagnacije ili pada relevantnih ekonomskih pokazatelja, a čak je i prosječni dohodak opao u odnosu na državni prosjek, što se ne može objasniti samo krizom u državi.
– Grad je, također, postao naglašeno “turistocentričan”, nauštrb čega se zanemaruje dio godine izvan sezone, osobito u području kulture. Pozitivan trend pokazuje se u obrazovnim podacima, gdje Zadar figurira kao jedan od najobrazovanijih hrvatskih gradova i od zadnjeg popisa stanovništva je napredovao, osobito u broju visokoobrazovanih – komentirao je stanje razvijenosti petog hrvatskog grada po veličini dr. Marcelić.
Ono što je Istra danas, Benkovac želi biti sutra – često ističe gradonačelnik toga grada Branko Kutija. Ovaj se grad s prostranim okruženjem poljoprivrednih površina, obrađenih i neobrađenih, razvija na potencijalima koje ima: vinogradarstvo i vinarstvo benkovačkoga kraja već su postali prepoznatljivi brend, a isto to namjeravaju postići s maslinovim uljem, voćem i njegovim prerađevinama, lukom – češnjakom čija se proizvodnja, ali i brendiranje, postavlja kao jedan od strateških ciljeva, zatim nadaleko poznatim benkovačkim kamenom, a grad veliki potencijal vidi i u turizmu – seoskom, za relativno zahtjevne i bogate goste, premda je problem što benkovački kraj nema dovoljno smještajnih kapaciteta pa gradska uprava potiče i pomaže seoska imanja u tom smjeru.
Ekološka poljoprivredna proizvodnja u simbiozi je s turizmom, što su opredjeljenja Benkovca i njegova kraja i dobar put razvoja kojim su sadašnji gradski čelnici krenuli. Od 1995. do danas u Benkovcu je od velikih tvrtki zatvoren Diokom, nekad pogon splitske Jugoplastike, a najveće tvrtke u gradu danas su LTH casting metalni lijev, Badel 1862 d.d., Ribarska zadruga Omega 3 i Kamen Benkovac. Zanimljivo je da je novootvorenih obrta u prošloj godini bilo 27, a zatvoren nije ni jedan.
