‘Bijeli ljudi došli su ovdje davno, odnijeli svo krzno, meso, istrijebili dabrove, bizone… pokupili sve i otišli, ostavili nas grmlju i stijenama. Nije potrajalo dugo, opet su se vratili, posjekli sva stabla, bijeli bor, crveni bor… sve su posjekli i ostavili nas na ogoljenim stijenama. Onda su otkrili uranij ovdje. Prokletnici su se sad vratili i po kamenje.’
Teška oko milijardu dolara godišnje zarade, rudarska industrija u Kanadi treći je najveći proizvođač uranija na svijetu. Jedna od prvotnih potreba bilo je nuklearno naoružavanje. Iskopan i obrađen uranij iz Kanade i Konga prodavan je SAD-u; posljedice su nezapamćeno razaranje gradova Hiroshime i Nagasaki oružjem za masovno uništenje. Danas se uranij koristi za ‘mirovne operacije’, proizvodnju električne energije. S preko 20% ukupne svjetske proizvodnje, kanadska je industrija u porastu, a odgovornost za ekološku katastrofu i nepravdu učinjenu kanadskim indijancima nitko ne preuzima. Iskapanje uranija za sobom ostavlja strahovite dugoročne posljedice. Zbog visoke toksičnosti i radijacije ugrožen je cijeli hranidbeni lanac, izvore pitke vode čovjek ne smije koristiti. Kao i u Japanu, kanadska nesreća odražava se na novorođenoj djeci. Dio toksičnog otpada zbrinut je u kontejnerima što ga čini sigurnim, brani se industrija, no sigurnost vrijedi samo za našu generaciju, ne i za one nakon nas. Iako se sve zna, vlada ne poduzima ništa. Industrijskog zagađenja ima za slijedećih 200 tisuća godina.
Dokumentarni film Uranij redatelja Magnusa Isacssona pogledajte u srijedu 26. veljače u klubu Acme s početkom u 20 sati. Ulaz je slobodan.
