USKRSNA ČESTITKA ZADARSKOG NADBISKUPA
Uskrsna nedjelja – ‘Dan Gospodnji’ – Dan obiteljskog druženja, molitve, radosti i sabranost
Dragi vjernici!
Nakon korizmenog vremena, u kojem nas je liturgija pozivala da se obratimo, više molimo i činimo djela dobrotvornosti, došao je i svečani dan Usrksnuća Gospodnjega. Uskrs je, zapravo, središnji događaj u povijesti spasenja. On je srce i polazište vjere i kršćanskog nauka. Znamo da kršćanstva ne bi ni bilo, da se uskrsnuće nije dogodilo. Zbog toga i piše Pavao Korinćanima kako bi bez uskrsnog događaja vjera bila prazna i bez temelja: «Ako Krist nije uskrsnuo, uzaludno je naše propovijedanje» (1 Kor 15,14).
Početak Crkve vezan je uz onaj duhovski proglas istine koju je apostol Petar ovako formulirao: «Bog uskrisi Isusa od mrtvih. Mi smo tomu svjedoci!» (Dj 2, 32). Kršćanstvo živi od te istine i već dvije tisuće godina navješćuje svima činjenicu praznog groba, kao i ono što su apostoli nakon toga čuli, vidjeli i doživjeli. Jer, oni su bili povlašteni svjedoci tog povijesnog i nadpovijesnog događaja. Uskrsnuli Gospodin, naime, s njima razgovara, tješi ih, povjerava im poslanje i daje uputstva «neka idu i propovijedaju evanđelje svemu stvorenju» (Mk 16, 15). On, međutim, ne dokida bol, patnju i smrt, već im daje novo značenje. Bol se pretvara u radost, poraz umiranja u pobjedu uskrsnuća, a smrt u život. Zbog toga i pjevamo s uskrsnom vjerom i zanosom: Znamo da si doistine, uskrsnuo Božji Sine!
Ovo je veliki i sveti tjedan za katolike. Ali ovog tjedna i Židovi, ‘naša starija braća’, kako je za njih zborio bl. Ivan Pavao II., slave svoj Pesah, spomen na veliki dan i događaj kad ih je Mojsije izveo iz egipatskog ropstva. Ovo je Veliki i sveti tjedan i za pravoslavce, koji ove godine obilježavaju Uskrs iste nedjelje kao i katolici. To upućuje katolike i pravoslavne na bogatu zajedničku duhovnu baštinu i vjeru da je Uskrsnuli Krist izvor nade i smisao ljudske povijesti. I nema drugog imena u kojem se možemo spasiti, osim imena Isusa uskrsnuloga. S njegovog praznog groba zasjalo je nepomućeno svjetlo u povijesti ljudskog mraka i tame. A on postao njeno središte i raskrižje, njen smisao i otkupljenje.
Nova povijest tako započinje na praznom grobu i biva osvijetljena uskrsnim svjetlom. A zora «prvog dana u tjednu» postaje proljetnom zorom čovječanstva. Zato se i kaže kako Uskrs nije samo istiniti i povijesni, nego i otajstveni događaj koji nadilazi kategorije prostora i vremena. «Prvi dan u tjednu», tj. nedjelja biva «danom Gospodnjim». To je zapravo blagdan koji nam učini Gospodin, pa mu «kličimo i radujemo se u njemu!» (Ps 118, 24).
Istina, nedjelja pomalo gubi ono duhovno i kulturalno značenje. Postaje običnim danom rasterećenja od dnevnih briga, danom zabave i dokolice. Potrebno je stoga naglašavati i isticati kako se u nedjelju svetkuje uskrsno otajstvo, koje je kroz povijest za kršćane bilo glavnim duhovnim vrelom na kojem se stvarao identitet naroda. Kultura pamćenja istinâ naše svete vjere stvarala se, dakle, na nedjeljnim okupljanjima i liturgijskim slavljima. Sačuvani «lekcionari», «molitvenici» i «štatuti» govore koliko je nedjelja bila važna našem čovjeku. U tom vidu vrlo je aktualan proglas hrvatskih biskupa u Ninu (1979.): «Hrvatska obitelj dnevno moli i nedjeljom misu slavi!»
Imajući u vidu važnost Dana Gospodnjeg, Crkva je trajno bdjela nad nedjeljnim slavljima, te pozitivnim propisima odredila neka vjernici «nedjeljom i zapovjednim blagdanima sudjeluju u misi» i «uzdržavaju se od radova koji sprječavaju bogoštovlje», i «odmor duše i tijela» (Kan 1247). Davno je otac hrvatske književnosti, Marko Marulić, pisao kako nedjelja ima biti dan odmora i molitve, dan obiteljske radosti i druženja. Jer, nedjelja je bila dan narodnog veselja, kad se sklapalo ženidbe, krštavalo ili primalo sakrament svete potvrde. A na sam dan oblačilo se i nosilo svečano «misno odijelo». Naše prepoznatljive narodne nošnje potvrda su bogatstva duše našeg čovjeka koji je uspio stvaralački združiti kulturnu pučku baštinu s nedjeljnim blagdanskim ritmom. A to je stvorilo skladan odnosa vjere i kulture. Zato je «Dan Gospodnji» bio radosni obiteljski dan druženja, slavlja, molitve i sabranosti.
Starodrevni hvalospjev antiohijskog časoslova donosi zanimljivo razmišljanje o sadržaju nedjelje pa kaže: «Kad promatramo čudesa ostvarena u dan svetog uskrsnuća puni zahvalnosti kličemo: Blagoslovljen nedjeljni dan! U njemu je započelo stvaranje i spasenje svijeta. I obnova ljudskog roda. U njemu su se nebo i zemlja obradovali, a svemir ispunio svjetlom. Blagoslovljen nedjeljni dan, jer po njemu su nam otvorena vrata raja..»
Stoga, braćo i sestre u Kristu, neka je blagoslovljena nedjelja, dan Gospodnjeg uskrsnuća. I neka nam nedjelja u Godini obitelji bude značajan dan kada ćemo se više družiti, skupa moliti, čitati Sveto Pismo i slaviti euharistiju. Osnaženi uskrsnom porukom mi ćemo se radosno okupljati u crkvama i u svojim domovima jer znamo da nas slavljenje Gospodnjeg dana osobno izgrađuje, jača i učvršćuje naše obiteljsko zajedništvo. A k tomu, biva izvorom duhovne obnove i nadahnućem za djela dobrotvornosti.
Sve štovatelje uskrsnog događaja od srca pozdravljam sa željom neka im svaka nedjelja bude obnova uskrsnog otajstva i dan obiteljskog druženja. Neka ovaj sveti dan u tjednu bude izvorom njihove duhovne hrane koja prolazne trenutke ovoga života preobražava u sjeme vječnosti.
Svima, a posebice onima koji su bolesni i stari, ucviljeni i ranjeni, želim blagoslovljene uskrsne blagdane, uz obilje uskrsne milosti i Božjeg blagoslova,
† Želimir Puljić, nadbiskup zadarski
