Vlatko (točni podaci poznati redakciji) privatni je iznajmljivač apartmana u staroj gradskoj jezgri Zadra na Poluotoku, još od 2007. godine, kada je krenuo “val” pretvaranja stambenih prostora u ekskluzivne turističke kapacitete. Osim vlastitih apartmana, njegova agencija pokriva i tuđe smještajne kapacitete s kojima također posluje tako da se ukupno radi s 30-ak turističkih kreveta u strogoj povijesnoj jezgri Zadra. Pravi manji – hotel.
U zadnje vrijeme, u neposrednom kontaktu s turistima, susreće se sa znakovitim problemom na koji mu se žale:
Zadar je dosadan!
– Kada gost dođe, a radi se uglavnom o turistima koje u predsezonsko vrijeme dovode niskotarifne aviokopanije, nakon što se smjesti u naš apartman na Poluotoku, prvi je dojam Zadra odličan. Gosti su fascinirani čistoćom i urednošću grada i njegovom starošću i povijesnim naslijeđem. Nakon što obiđu gradske zidine, Forum, Pozdrav Suncu i Morske orgulje, drugoga dana, odnosno već te iste večeri – razočaranje.
Neće se vratiti
Gosti nemaju gdje izići i kvalitetno potrošiti vrijeme, a i novac, jer im se u predsezoni ništa ne nudi. Gdje ćemo i što ćemo, pitaju nas, a i mi ne znamo što bismo odgovorili. Za razliku od špice turističke sezone koja je nabijena događajima kao šipak, u predsezoni goste dočekujemo samo sa suncem i morem, što nije dovoljno, osobito jer je dobar dio dana i oblačan.
Zbog toga se susrećemo sve više s otkazivanjem već ugovorenih, pa i plaćenih aranžmana – kaže Vlatko dodajući da se ne bi trebali zavaravati statističkim povećanjima broja gostiju jer su one često rezultat gostiju u tranzitu koji uvečer dođu u hotel i ujutro nastave dalje, uz eventualno kraće razgledavanje grada.
Prije nekoliko dana primili su jedan 35-godišnji austrijski par, muža i ženu. Ono što je uslijedilo ozbiljno ih je zabrinulo.
– Platili su apartman za dva dana. Prvoga su dana obišli grad, posjetili muzeje i gradske znamenitosti, otišli na ručak. Te su večeri izišli van i stalno se vraćali u apartman, pa opet izlazili. Sutradan ujutro došli su na recepciju i rekli da nam vraćaju ključeve jer – odlaze.
– Zar nešto nije u redu? – pitali smo ih.
– Ne, sve je u redu, smještaj je savršen, usluga također, ali mi idemo dalje, ovdje nam je dosadno. Ne morate nam vraćati novac, mi smo odlučili jednostavno otići nekamo drugamo – kazali su nam. I otišli. Takvih primjera ima još puno.
Uvjereni smo da se 50 posto gostiju koji dođu u predsezoni, neće opet vratiti. Oni su došli, vidjeli što su imali, i to je to. Nema dodatnih programa i sadržaja koji bi ih privukli ili zbog kojih bi preporučili prijateljima da dođu.
To je veliki problem i mislim da bismo morali na to upozoriti jer će nam se dogoditi katastrofa. Umjesto produljenja sezone, mogli bi je svesti na samu špicu sezone koja je ionako uvijek puna. Za nju nije problem, ali predsezona i posezona nam vise. Doveli smo goste niskotarifnim letovima, izgradili apartmane, međutim ništa im ne nudimo kada dođu – kaže nam iznajmljivač.
Programa nema
Što su austrijski turisti mogli te travanjske večeri doživjeti u Zadru? Ako nije bio petak ili subota, kada se u nekoliko kafića i klubova organiziraju svirke uživo ili priređuju dj programi, mogli su eventualno posjetiti neki restoran i prošetati se gradskim ulicama koje još uvijek oko 20 sati izgledaju sablasno pusto.
– Nikakvi se se posebni programi ne osmišljavaju za predsezonske goste, nikakav spoj domaće gastronomije, kulture, zabave, domaćih vinara ili uljara. Ne može se reći da turističke zajednice u Zadru ništa ne rade, ali sve se uglavnom svodi na sezonu. Kao da se zabavni programi formiraju prema potrebama domaćih ljudi i njihovih godišnjih odmora, a ne turista koji dolaze u Zadar. Postanemo li dosadni, otići će nekamo drugamo gdje je zabavnije, a mi ćemo opet kukati o produženju sezone – kaže nam iznajmljivač iz Zadra moleći nas da mu ne otkrivamo ime.
– Još ću se zamjeriti nekome iz grada, a ja samo želim upozoriti na što nam se događa dok je još navrijeme – zaključuje.
Poluotok je malen i relativno se brzo obiđe i nakon toga vrlo brzo dosadimo gostima. Oni traže happening, traže doživljaj, a ne dožive ništa u predsezoni. Morske orgulje su zanimljive kad se prvi put vide, ali nema nikakvih programa oko njih koji bi zadržali goste, glazbenih, rekreativnih događaja, gastronomskih tjedana..
Nema niti izleta u naše zaleđe, na vinske ceste, kod domaćih vinara i uljara, njihovih podruma… Svakoga tjedna bismo u predsezoni trebali imati nekakva događanja u gradu, a mi nemamo ništa – žale se iznajmljivači.
S razlogom iznajmljivači upozoravaju na nedostatke. Svjedoci smo da imamo sad turiste koji nam dolaze svake godine u predsezoni, a sva događanja zabiju se u špicu sezone, u srpnju ili kolovozu, kada imamo obilje svega, umjesto da se radi na načinu da se predsezona i posezona produže. Umjesto s događajima, goste dočekujemo s radovima na cestama, raskopanim prilazima, nedogađanjima u centru grada… Na tome se treba poraditi, kazao je Mladen Malta, predsjednik Udruženja obrtnika .
Čak je i Goran Ražnjević, predsjednik Uprave jedne od najvećih turističkih tvrtki na zadarskom području, biogradske “Ilirije”, upozorio na istu stvar kao i mali iznajmljivači.
– U našoj mikrocjelini gdje je turizam najvažnija gospodarska aktivnost, integrirani oblik turizma podrazumijeva da tijekom jednoga dana možete dati niz usluga, posebno u predsezoni i posezoni, na prostoru čitave naše zadarske regije, a da je tek navečer gost u hotelu u osam sati gdje neće niti večerati, pa možda niti spavati u tom hotelu, već će ujutro eventualno doručkovati i nastaviti s dnevnim aktivnostima…
U tom dijelu radimo malo, bolje reći ne radimo puno i zato nemamo predsezonu i posezonu. Koliko god nam je drago vidjeti ovih dana velike grupe gostiju iz Koreje, to ipak samo znači da navečer dođe gost navečer u osam sati i ujutro u sedam sati već napušta hotel.
Ne bih rekao da je to nekakav ozbiljan turizam, oni su tu na proputovanju, ali kad bi imali primjerice ponudu za jedan hotel od 300 ili 400 gostiju, kad bi osmislili cijeli dan, s tim što takvom gostu hotel ne treba osim za smještaj, onda bismo takvoga gosta privukli i zadržali. U tom smislu moramo raditi puno više – kazao je Ražnjević.
