Loše se vijesti kotrljaju brže nego one neloše. Jedna takva, loša, na Višnjik je stigla u četvrtak, 17. kolovoza ujutro, priopćio je ŠC Višnjik.
– Stotinu upitnika. I samo nemilosrdni odgovori. I jedna konstatacija: Umro je nakon dvije nepune godine u mirovini. Pajdo… Imenom Jandre, prezimenom Jurič.
Trinaest ljeta u zaštitarskoj službi u Dvorani Krešimira Ćosića. Trinaest jeseni, trinaest zima, trinaest proljeća. Pajdo sa svojim dobroćudnim glasom, Pajdo koji je uvijek za svaki problem imao rješenje, Pajdo koji je ispraćao, uz ostale, košarkaše Zadra na put i dočekivao ih, osamljen u noćima i nasmijan u nekim njihovim ranojutarnjim dolascima, dok je Zadar spavao…
Pajdo, dijete s Kupresa, srednjoškolac bosanskohercegovački, gastarbajter u Njemačkoj, 27 godina ugostiteljstva. Pajdo, naš sugrađanin nakon što mu je Njemačka dojadila i zaželio se mira. Pajdo, narodski čovjek, brižna glava obitelji.
Trinaest godina zaštitarske službe u Dvorani Krešimira Ćosića. Pajdina druga obitelj. I kad je otišao u mirovinu i kad je to i javno zabilježeno, Pajdo je, uz ostalo, rekao:
– Moja je obitelj iz Vilinih kuća, tamo imam i sestru. Odo`ja tamo čim prije, mir, k`o u raju.
Dragi Pajdo, počivao u miru u svom kupreškom raju!
