Poput njegova cimera Krune Simona, i Luka Žorić jedan je od onih koji je kasnije ušao u reprezentaciju (sa 25), ali je danas njen neizostavan dio. I u njegovu mentalnom sklopu igrati za nacionalnu vrstu ima posebno značenje.
– Velika je stvar u poslu kojim se baviš nadmetati s drugim zemljama. Ako je usto još i dobra atmosfera, ako dođe i dobar rezultat, sve je to slađe. Kada smo se lani od luzera pretvorili u pobjednike, bila mi je to jedna od ljepših stvari u životu. Tim više što sam se skrpao za to prvenstvo.
Ima jak nacionalni naboj
Hvala Bogu, ovo je ljeto zdrav pa možemo očekivati pravog Žoru, eksplozivnog centra koji će ravnopravno dijeliti minutažu s prvim euroligaškim centrom Antom Tomićem.
– Neću se razbacivati velikim riječima, no znate da ću ja uvijek dati sve od sebe.
Žora je na terenu “gospodin 100 posto”.
– Ja i ne znam drugačije. Bez radnih navika ne bih imao izgleda. Neko vrijeme je to bio jedini način da idem naprijed uz sve te posudbe i loše stvari koje su mi se događale. Bilo je to vrijeme kada su me ljudi pitali zašto ne odustanem, no ja ne odustajem lako.
Premda je obiteljski čovjek i premda je na pragu 30., dakle ima “kvalifikacije” da traži poštedu od ljetnih angažmana, Žora zasad i ne pomišlja da se na to izmotava.
– Nismo imali nijedan otkaz i to je lijepo. Kada dođe poziv za reprezentaciju, kod mene nema razmišljanja hoću li ja to prihvatiti. Košarka mi je nešto dala u životu i želim to vratiti. Kod nas kao da se izgubio nacionalni naboj. Mišljenja sam da te stvari kreću od obiteljskog odgoja.
I ovo ljeto se govori o dobrom ugođaju, no ovaj put on ima svoje lanjske temelje – četvrto mjesto na Eurobasketu.
– Ne daj Bože da se vratimo na ono prije. Sretni smo što smo napravili nešto što prijašnji naraštaji nisu. Imamo priliku generacije da mladim igračima nešto ostavimo, da ne počinju od nule kao mi. Puno je lakše igrati u reprezentaciji kada ona ima ugled.
No i s ugledom Hrvatska bez opterećenja nije jer imperativ je dobro izgledati na terenu. Kako protiv Filipina u subotu, tako i protiv Argentine u nedjelju. To je mantra izbornika Repeše koji je Žori bio i klupski trener.
– Bio mi je trener u Unicaji, a kod njega sam i debitirao u seniorskoj košarci. Sa 17 godina, Markota i ja, protiv Zadra.
Žora je Zadranin, nažalost jedini reprezentativac iz kolijevke košarke.
– Ne sjećam se da se to ikad prije dogodilo i to je žalosno. Još je tragičnije što ja ne vidim mladog igrača iz Zadra koji bi mogao uskoro u reprezentaciju. Čak nema nijednog igrača koji je ikad igrao u KK Zadar.
No zato su njih čak šestorica u svojoj karijeri prošla kroz Cibonu za koju će Luka pamtiti da ga je triput otpisala. Sa 17, sa 20 i sa 23 godine.
Ludnica u Fenerbahçeu
– Ne bih ulazio u to niti se ja stvarno na nekog ljutim. U teorije zavjere ne vjerujem.
Potpisnik tog posljednjeg otpisivanja bio je Velimir Perasović koji je priznao da mu je jedna od najvećih pogrešaka u trenerskoj karijeri što je po dolasku poslušao one koji su mu rekli da Žorić nije perspektiva. No Žora se danas na račun toga čak i šali:
– Priznati pogrešku odlika je velikih ljudi, no možda je sve ispalo dobro za mene. Barem mi Cibona nije ništa dužna pa se ne moram s njom povlačiti po sudovima i Fibi.
Luka za život zarađuje u gradu u kojem je odigrao svoje prvo Svjetsko prvenstvo (2010.). Na plaći je u istanbulskom Fenerbahçeu, što ima svoju visoku cijenu:
– Ja takav pritisak nigdje nisam vidio. Doslovno ne postoji normalna faza u životu tog kluba. Ili je euforija ili je najveća tuga na svijetu. To je klub sa 25 milijuna navijača, što je moć, ali stvara i pritisak.
