Hrvatsko-slovenski biolozi obavili su istraživanje prehrambenih sklonosti morskih pasa u Jadranskom moru i podnijeli znanstveno izvješće koje će smiriti sve koji su sliku “proždrljivosti” tih “morskih nemani” stekli gledajući horor filmove.
Oni su pomno pretražili sadržaje želudaca 15 morskih pasa mekuša koji nisu uspjeli uteći ribarskim koćama od prosinca 2005. do travnja 2007. godine u sjevernom Jadranu.
U novom broju znanstvenog časopisa “Natura Croatica” navodi se da je dužina tijela pasa iznosila između 50 i 152 centimetra, pa se nipošto ne radi o najvećim, gorostasnim psinama, koji mogu dosegnuti 18 metara, ali ni o “psićima” pigmejima koji narastu tek dvadesetak centimetara.
Morski psi red su riba star 800 milijuna godina, mesožderi su i nalaze se na vrhu hranidbenog lanca, pa su oni u moru ono što su lavovi na kopnu, ili čovječja ribica u našem podzemlju.
Mnogo je zanimljivosti vezanih za njihov život: primjerice već u majčinoj utrobi, prije nego što dođu na svijet, dobiju više redova zuba, a tijekom života izgube ih i po trideset tisuća.
Za razmnožavanje im ponekad nije potrebna oplodnja pa stručnjaci kažu da se mogu razmnožavati tzv. partenogenezom. Uza sve to, znaju se ponašati i kanibalski, tj. jesti meso vlastitih vrsta.
Sitnež u želucima proždrljivaca
Međutim, umjesto progutanog broda s ljudima, stručnjaci su u želucima 15 nesretnih mekuša našli sitne ribe inćune i nešto ugotica, koje i same često obilno zaglave u koćama jer po danu žive na samom dnu. Najviše su pronašli desetonožnih rakova i to vrsta poznatih u narodu kao zdravemarije, čistači i vodari.
Inače, čistači se hrane organskim tvarima koje se raspadaju i tako čiste more. Kad su napadnuti, spašavaju se odbacivanjem nogu, koje mu se brzo obnove.
Bilo je u želucima još i malo sipa te nekih biljki i algi, što je valjda jednako kao da su u želucu alkoholičara našli mlijeko.
A želudac jednog proždrljivca, što je možda još najgore, bio je – potpuno prazan. Prema onome što su objavili stručnjaci Instituta za oceanografiju iz Splita, u Jadranu je zabilježeno oko 30 vrsta morskih pasa, od kojih neki dolaze samo privremeno.
Najopasniji među njima je modrulj. Naraste od tri do četiri i pol metra i dostiže težinu od oko 150 kilograma. Privuče ga krv pa zabunom, kažu stručnjaci, može napasti i ljude. Napadi su rijetki, ali se modrulj smatra potencijalno opasnim morskim psom. No, u Jadranu su daleko češće manje vrste morskih pasa.
Morski psi se hrane bolesnim ili iznemoglim jedinkama pa imaju važnu ulogu u održavanju zdravlja morskog ekosistema. Nestankom morskih pasa došlo bi do poremećaja u prirodnoj selekciji. No, i takvi želuci, imaju svoja ograničenja i svoje nametnike.
