Komunalno poduzeće Čistoća ove godine slavi svoj šezdeseti rođendan. U to ime, u Gradskoj je loži danas predstavljena monografija „Zadar je lijep koliko je čist” autora Igora Černigoja.
Vremenski, monografija prikazuje period od antike do II. Svjetskog rata, period nakon II. Svjetskog rata i današnje vrijeme.
Priča je to o održavanju higijene i čistoće zadarskih ulica i trgova kroz povijest, ali i priča o nastajanju zadarskog poduzeća Čistoća, koje već šezdeset godina brine o čistoći i izgledu Zadra.
Na predstavljanju monografije, autor je istaknuo kako o održavanju čistoće Zadra nije puno toga zapisanog ili prevedenog. Ipak, sačuvani izvorni podaci govore da tijekom svoje burne povijesti Zadar nije bio ništa čišći ili prljaviji grad od drugih dalmatinskih, mediteranskih ili europskih gradova. Njegove ulice bile su stoljećima mračne i uske, često zatrpane smećem i izmetom stoke koja se kretala unutar zidina grada. Većina kuća bila je bez nužnika, pa se nečistoća noću izbacivala kroz prozor na ulice.
No, poput drugih dalmatinskih gradova, Zadar je imao svoj gradski statut u kojem je stajala odredba o obvezi održavanja čistoće gradskih ulica i trgova i postupanju s otpadom.
-Ako bi u ovoj čitavoj priči morao izdvojiti neko razdoblje, onda bi to bez sumnje bila 1646. godina, kad je Zadar bio pod Mletačkom upravom. Tadašnji generalni providur Leonardo Fascolo grad je podijelio na četiri gradske četvrti i organizirao čišćenje ulica. Na bazi takve podjele grada, svaka je četvrt dobila i odlagalište gradskog otpada, ali i ostale nečisti, istaknuo je Černigoj.
Nekoliko stoljeća grad su čistili posebno angažirani čistači koji su za to primali plaću. Postoji podatak iz 1785. godine da su građani Zadra morali plaćati gradskim vlastima 100 šolada za održavanje čistoće u gradu. S tim se novcem plaćalo osam čvrstih žena koje su “oboružane” dvokolicama, lopatama i metlama čistile zadarske ulice i trgove. Zanimljiv podatak u monografiji zasigurno je i taj da su za čišćenje grada vlasti često koristile robijaše, koji su taj posao radili rano izjutra. Običaj se održao do 19. stoljeća.
O samom razvoju Čistoće stoji kako je nastala 1953. Godine iz jedne male službe za čišćenje grada pri Narodnom odboru grada Zadra, razdvajanjem Uprave za komunalnu djelatnost na tri zasebne ustanove: Čistoću, Put i Tržnu upravu.
Prvo sjedište Čistoća je imala u ulici Mihovila Pavlinovića 1, no njen se opreativni dio nalazio na Trgu Oslobođenja 5, današnjem Trgu Petra Zoranića. Komunalni je otpad tada odvožen u Murvičku cestu, gdje se iskrcavao u ograđeni prostor na mjestu gdje danas stoji Supernova. Smeće se bacalo i na mnoga druga mjesta, ponajprije na rubnim dijelovima grada: iskop ispod Bilog briga, teren tzv. predvojničke na raskrižju ceste za Bokanjac, tereni između Zadra i Bibinja, na Ploči itd.
-Zanimljivo je da se smeće na Poluotoku bacalo u njemačka mitraljeska gnijezda iskopana za rata u bedemu, odmah iza kompleksa bivšeg zavoda sv. Dimitrija, prema Kolovarama, kazao je Černigoj i dodao – Malo se zna da je, paralelno sa izgradnjom svog novog objekta u ulici Marka Oreškovića, Čistoća istodobno pripremala teren za buduće odlagalište gradskog otpada na lokaciji iznad Dikla.
Deponij Diklo službeno je otvoren 1963. godine. U to se vrijeme govorilo i pisalo da je to odlična lokacija jer se nalazi izvan grada. Kasnih 70-ih godina na deponiji u Diklu otvoreno je reciklažno dvorište te se ozbiljno pristupilo uređenju gradskog deponija.
Monografija dakako govori i o poduzeću Čistoća danas, bez kojeg Zadar ne bi bio ono što jest. Knjiga završava optimizmom, prije svega u pogledu najave izgradnje Centra za gospodarenje otpadom kraj Biljana Donjih, čime se i djelatnicima Čistoće otvaraju novi poslovni izazovi i vidici.