Posjetih Zdenu u Domu koji me – moram priznati, impresionirao čistoćom, urednošću i nadasve ljubaznim personalom.
Nije to nikakva ubožnica, to je vjerujte toplo i sigurno utočište potrebitima. Zdene se posjeti iznenadio a potom silno obradovao. Naravno, pogledavao je u boršu jedva dočekavši da mu isporučim darove, kako i priliči kad odlazite nekomu u posjet. Odmah je navukao lijepu majicu i kapu – treba li spominjati, sa zadarskim obilježjima.
Nakon što je iskapio malo njemu tako drage Coca-Cole iz šalice koju mu je darovao dućan „Malta”, Zdene se odvažio i uputio par riječi svome Zadru i samo njemu znanim prijateljima.
Ljubazna njegovateljica kaže da se Zdene osjeća dobro, poslušan je, redovito uzima terapije, ima dobar apetit, smiren je i zadovoljan. Ni traga od onoga po čemu smo ga svi upoznali, s njegovim britkim, ali simpatičnim beštimjama upućenih najčešće sucima na terenu ako bi „fišćali” malo na štetu zadarskih košarkaša.
A kad nema Zdene onda bogme i našim košarkašima ne ide baš najbolje, fali im ta podrška uz teren oko kojeg je Zdene stalno kružio. Zaključno, možemo biti spokojni, naš dojučerašnji sugrađanin u sigurnim je rukama, bezbrižno proživljava dane na neki svoj poseban način i eto – Zdene stoj nam ti dobro.