Opće je poznato da je Zadranima košarka “sve” i da je “Bog stvorija čovika, a Zadar košarku”.
Zadrani su se doslovno zarazili košarkom šezdesetih godina kada je Zadar tri puta bio prvak bivše države, a posebno sredinom sedamdesetih godina kada su se zaredala dva nova naslova (74 i 75 ) i kada je po mnogima igrala najbolja generacija u povijesti Zadra predvođena Krešimirom Ćosićem i Giussepeom Giergiom.
Tada je liga bivše države bila najbolja u Europi, a Zadar je u sezoni 74/75 u izrazitoj jakoj konkurenciji završio na prvom mjestu sa omjerom pobjeda i poraza 25-1.
Dovoljno je pogledati rostere ekipa te sezone te vidjeti da su Partizan predvodili Kićanović i Dalipagić, Jugoplastiku Tvrdić, Šolman i Jerkov, Bosnu Delibašić, Radovanović i Varajić, Lokomotivu Plćećaš, Olimpiju Jelovac, Crvenu Zvezdu Slavnić, Simonović, Kapičić…Sve su to igrači koji su igrali za reprezentaciju koja je tih godina bila prvak Svijeta i Europe.
Iste te sezone Zadar je igrao polufinale Kupa prvaka u kojem je izgubio od Reala iz Madrida. Uz malo bolju logistiku Zadar je s obzirom na snagu ekipe mogao i biti prvak Europe, međutim jedan grad u to doba od 55.000 stanovnika nije mogao logistički parirati velikom klubu kao što je Real Madrid. (Dovoljno govori podatak da su pred prvu polufinalnu utakmicu u Madridu igrači Zadra istrčali na parket doslovno par minuta prije početka utakmice jer su im u svlačionici lijepili imena sponzora na dresove ).
Zanimljivost da je da su svi ti veliki rezultati postignuti sa domaćim igračima iz Zadra (osim Douga Richardsa koji je igrao samo Kup prvaka). Tu također leži činjenica da su se ljudi onda zaljubili u košarku jer nitko se ne može boriti za svoj klub i grad kao domaći čovjek.
U sljedeću sezonu 75/76 Zadar ulazi oslabljen bez Krešimira Ćosića, Giuseppea Giergie, Bruna Marcelića i Miše Ostarčevića. Od iskusnijih igrača u ekipi je ostao kapetan Zdravko Jerak, te dvojica relativno mladih, ali po igri već iskusnih Branko Skroče i Čedomir Perinčić. Ostatak ekipe su činili mlađi igrači.
Tu sezonu Zadar je također igrao Kup prvaka, te je na današnji dan prije 40 godina, odnosno 25.02.1976.g. u Jazinama pobijedio tadašnjeg prvaka Europe Mobilgirgi Ignis iz Varesea rezultatom 93:91.
Mobilgirgi Ignis je tu sezoni kao i sezonu prije postao prvak Europe pobijedivši u finalu Real Madrid. Bez konkurencije tu sezonu su imali najbolju ekipu u Europi predvođeni velikim Dinom Meneghinom.
Osim njega tu su bili još talijanski reprezentativci Ivan Bisson, Marino Zanatta, Giulio Iellini i Aldo Ossola, kao i najbolji američki igrača tih godina u Europi Bob Morse i njegov sunarodnjak Bill Campion. Tu utakmicu u Jazinama su posebno obilježila dva igrača, a to su Čedomir Perinčić i Zdravko Jerak.
Čedomir Perinčić je odigrao utakmicu karijere zabivši 42 poena. Bilo ga je svuda po terenu i jednostavno je bio nezaustavljiv za igrače Mobilgirgija.
Zdravko Jerak se izvanredno nosio sa centrima Mobilgirgija i bio je nenadmašan u obrani i u skoku, a u napadu je postigao 14 poena, te pobjednički koš 3 sekundi prije kraja utakmice.
U današnje doba nezamislivo nam je da Zadar igra u Euroligi, a kamoli da pobijedi prvaka Europe. Prošli tjedan smo bili svjedoci Kupa Krešimira Ćosića koji se igrao u Zadru. Oko 17 000 gledatelja u dvije je utakmice bilo uz igrače Zadra. Vidjeli smo tu ljubav Zadrana prema košarci koja svoje korijene ima upravo u tim danima ponosa i slave.
Zato nam je i to možda jedan od pokazatelja gdje i u kojem smjeru zadarska košarka treba ići, a to je da domaći dečki dobiju priliku igrati jer kad tad će i rezultat doći, jer zadarsko srce i zadarski duh je ono zbog čega smo nekada bili u vrhu Europe.
Zašto napuštati nešto što je provjereno i nešto što su generacije igrača i navijača stvarali i zato okrenimo se domaćim igračima jer “Mi smo Zadrani i Zadar je naš!”.
Zadar, 25.02.1976.
ZADAR – MOBILGIRGI 93:91 ( 47: 44 )
ZADAR: Babić 17 (3-6), Fabijanić, Bjedov, Petani, Fabulić 10, Perinčić 42 (6-10), Jerak 14, Šuljak, Matulović, Skroče 8
MOBILGIRGI: Campion 20 (0-2), Gualco, Salvaneschi 4, Zanatta 6, Morse 16 (4-4), Ossola, Meneghin 3, Carraria, Bisson 9 (3-4), Rizzi
