U Ninu pet stoljeća štuju tradiciju Gospe od Zečeva

Udovici Jeleni Grubišić u noćima 9. travnja, 19. travnja i 20. travnja 1516. g. najprije se ukazivao redovnik pustinjak u bijelom habitu sa svijećom u ruci i zamolio je da pođe u crkvu na Zečevo gdje će dobiti poruku za narod od Blažene Djevice Marije. Bojeći se da joj narod neće vjerovati, Jelena to nije učinila. Nakon pojave redovnika u snu, udovici Jeleni se kroz više noći ukazala i Gospa. Na početku to nije prihvatila i tražila je znak. Gospa joj je rekla neka ode na Zečevo i da će ga dobiti. Jelena je bila pastirica i udovica Marina Grubišića. Smatrala se nedostojnom da bi joj se Gospa ukazala i u početku o tome nije javno govorila. Dana 21. travnja 1516. g., dok je boravila u vinogradu kod Jasenova, koji se nalazi par kilometara prije Zečeva, Jeleni se ukazala Blažena Djevica Marija odjevena u bijelo. Stajala je kod vinove loze i poručila: „Ja sam ostavila potpuni oprost u crkvi na Zečevu svakog ponedjeljka. Za to valja postiti ponedjeljkom o kruhu i vodi te dati služiti svetu misu u crkvi Svetog Jakova, u kojoj mi je drago da me štuju, kao i na Zečevu“. Crkva sv. Jakova se nalazi na mulu u Vrsima i na putu je prema Zečevu, kada hodočasnici idu iz Nina.

Jelena je nakon tog ukazanja kod Jasenova odmah otišla prema crkvi na Zečevu. Kad je dolazila na otočić i kad se približila crkvi, zvona su sama od sebe počela zvoniti. Kad je ušla u crkvu, vidjela je Gospu u liku kakva joj se ukazala u Jasenovu. Uvečer 4. svibnja 1516. g. dok je molila za oltarom i pred kipom u crkvi na Zečevu, za potvrdu čudotvornog ukazanja i Gospine poruke, tamošnji Gospin kip je proplakao na oba oka. Jelena se osvjedočila u istinitost ukazanja, kao i svi koji su se našli na otočiću. Spisi spominju da su ukazanju na otoku svjedočili i crkveni službenici, kanonici, ninski upravitelj grada i narod koji se tamo zatekao.