Veliki hrvatski glazbenik otkriva kako će Modrića, Čorluku i Perišića primiti u bend i najavljuje spektakularni povratnički koncert na otoku Viru
Virani, doma dobro marendajte jer u planu imamo svirati dugo, dok nas grlo ne izda ili dok nam ne isključe struju!
Veliki hrvatski glazbenik Zlatan Stipišić Gibonni, autor vječnih hitova i nekih od najljepših glazbenih balada – ovjenčan i kao najnagrađivaniji glazbeni izvođač u Hrvata s 37 diskografskih nagrada „Porin” – nakon bezbrojnih putovanja Amerikom, Kanadom i Europom posljednjih godina te nakon četiri godine pauze snimio je u suradnji i druženju s Oliverom studijski album „Familija”. Gibonni se napokon vratio doma, a s tim naslovom – odnosno naslovnom pjesmom „Evo me doma” – prigodno se najavljuje njegov subotnji virski koncert na jednom zadarskom radijskom jinglu. Prvi, zar ne? – pitamo ga.
„Moram te malo ispraviti. Svirali smo na Viru 1999. godine dok smo promovirali album Judi, zviri, beštimje”, kaže Gibonni. Sjeća se i kako je bilo na otoku prije 17 godina.
„Većinu pjesama morali smo na zahtjev publike svirati po dva puta. Atmosfera je bila odlična, a vjerujem da će u subotu biti još bolja. Ipak smo u međuvremenu snimili desetine pjesama koje su jako dobro primljene. Tako će i koncert biti bolji i raznovrsniji nego taj prvi” – najavljuje Gibonni dobru subotnju zabavu.
Jeste li nervozni uoči nastupa; zabrinuti zbog zvuka, glasa, pozornice, publike? Eto Vas doma …
– Prijatelji moj, ja sam još pod dojmom utakmice. Mislio sam da ćemo pričati o nogometu (smijeh). Prezadovoljan sam s karakterom momčadi u okršaju Hrvatska – Turska. Luka Modrić, Perišić i Čorluka kad budu htjeli ići u penziju, mogu slobodno doci kod mene u bend. Otvorit ću za njih nova radna mjesta (smijeh). A ovo što si me pitao za „evo me doma” … stvarno sam se zaželio poslije Kanade, Amerike, Nizozemske i svugdje gdje smo putovali posljednjih godina, zasvirati malo na rodnoj grudi.
Nakon četiri godine tišine, je li sva energija i sve kreativno uloženo u novi album, ili je bio – „od oka”?
– Ovo je zajednički album Olivera i mene i plod je našeg velikog prijateljstva. Moram ti priznati da u početku nismo ni znali hoće li to biti samo jedan maxi singl s četiri pjesme … Ideja je bila da uživamo u tome što radimo, a onda je kroz to vrijeme suradnje sve ovo poprimilo oblik kojeg sad imate. Ovo je stvarno nešto jedinstveno na našoj sceni: da imaš album s dva pjevača koji su ravnopravno između sebe podijelili sve najbolje momente.
Inspiracija za album? Čuo sam kako je zaslužna jedna daska za glačanje…
– Ha, ha, ha … Odakle ti podaci? Prisluškuješ li Oliveru ili meni telefon? Radili smo kod Olivera doma u šufitu gdje od namještaja ima jedan kauč, klavijature, pepeljaru i dasku za peglanje na kojoj mu supruga pegla. Prava pravcata Dalmacija u svom najboljem izdanju!
Vi i Oliver, zajedničko izdanje s 20 glazbenika; snimanje u Splitu, Opatiji … Madridu, Parizu, Los Angelesu. Je li Vam ovo glazbeno i produkcijski najzahtjevniji posao u karijeri?
– Pa, ne znam … I prije smo nas dvojica svugdje putovali. Mislim da je naš posao sličan jednome prvoligaškom košarkaškom timu. Ponekad moraš povući igrača iz NBA i dovesti ga na domaći parket da bi i mi domaći proigrali bolje i izvukli iz sebe maksimum kreativnosti.
S kim ste se od suradnika / glazbenika na novom albumu „kliknuli” iz prve kada su u pitanju pjesme?
– Pa ruku na srce – sa svima. Možda je ovaj put malo odskočio Steve Stevens, gitarist Billy Idola i Michaela Jacksona. Stvarno je bio posvećen svojoj ulozi na snimanju kao da se radi o njegovu albumu. Svi su nam ti strani suradnici prijatelji i izvanredni glazbenici. Ali Steve Stevens je sa svojim zalaganjem bio otkriće.
Najteži period u četiri posljednje godine bez albuma? Jeste li sebi postavljali pitanja: imam li još želje i volje pisati, snimati i pjevati?
– Ja nikad ne postavljam sebi takva pitanja. Uvijek imam želje i volje. Kao što sam uvijek raspoložen za šampjera s kuhanim krumpirima.
Koncert na Viru je besplatan; bit će na otvorenom prostoru virskog trga s puno dobre energije. Kao izvođaču, sviđa li Vam se takav koncept? U Zagrebu ste s Oliverom imali sličan nastup; je li osjećaj bio pravi, motivirajući?
– Naravno! Jako sam sretan što je koncert na otvorenom i što je ulaz otvoren za sve koji nas žele doći poslušati. Moram vam reći i da mi je ekipa motivirana da vam priredimo odličan koncert.
Donosi li glazbeniku nastup i promocija novog albuma i novih pjesama neku radost dijeljenja, osjećaja pripadnosti ili toplinu življenja o kojoj pišete / pjevate?
– Pjesma je kao otvoreno pismo koje si poslao putem etera i ona dođe do tvoje srodne duše. Nakon toliko godina moja publika i ja stvorili smo stvarno familijaran odnos. Nismo podložni modi i trendovima, nego smo tu za svoju dušu. Ja im na tome zahvaljujem. I ne bih se mijenjao ni sa kime od kolega, baš zbog toga.
Za kraj, što ćete s publikom na Viru dijeliti 18. lipnja?
– Doći ću s jednom stvarno proširenom ekipom glazbenika koji su na svojim instrumentima najbolji u našoj domovini, a i šire. Taj koncert će biti best of još od „Zlatnih godina” do danas. Plus ove najbolje nove pjesme koje mogu stajati rame uz rame po kvaliteti s onima koje su ostale više od 25 godina. Jako vam se veselim. Doma dobro marendajte jer mi imamo u planu svirati dugo, dok nas grlo ne izda ili dok nam ne isključe struju (smijeh).
