Prvo hrvatsko jedriličarsko olimpijsko zlato kovalo se 16 godina. Šime Fantela i Igor Marenić su tandem koji je u klasi 470 najduže zajedno. Još od svoje 15. godine, kada se s Cresa u Zadar preselio Igor Marenić.
– Nije mojim roditeljima tada bilo svejedno, no znali su u kakvu obitelj idem. A Fantele su doista iznimni ljudi i ja sam 12 godina živio kod njih. Primili su me kao da sam njihov. Osim toga, Šime i ja smo nekoliko godina bili cimeri u studentskoj sobi i stvarno smo kao braća – ističe Igor koji i dalje živi u Zadru, ali već nekoliko godina u unajmljenom stanu, kaže Marenić u intervjuu za Večernji list.
Profesije će još pričekati
Šime pak živi sa zaručnicom Višnjom s kojom će uskoro i ozakoniti tu vezu.
– Kad se vratim kući, najprije ću otići na testiranje na virus Zika jer ovdje su nas izgrizli komarci. A onda ćemo se djevojka i ja posvetiti planiranju obitelji.
S obzirom na to da Šime plovi po svim svjetskim morima, našalili smo se da bi Višnja mogla kandidirati za trofej “Penelopa godine”.
– Ja sam ko pomorac i zato joj skidam kapu. Stalno je sama, no ogromna mi je podrška. Kad-tad ću to morati vratiti – šali se Šime.
Igor se o svom ljubavnom statusu nije htio izjašnjavati, ali nam je govorio o svom odnosu sa Šimom.
– Previše smo zajedno da bi među nama stalno bila kamilica. Ako se posvađamo, to je obično oko tehničkih stvari, no vrlo se brzo ohladimo.
A njihove intelektualne pozicije jako su dobre. Uostalom, poznato je da ne možete uspjeti u jedrenju ako nemate kliker u glavi jer je to vrlo kompleksan sport.
– S obzirom na to da su nam roditelji dali do znanja da se od jedrenja i ne može živjeti, ja sam diplomirao poslovnu ekonomiju smjer financije, a Igor geodeziju. Obojica smo studirali izvanredno, imali smo i studentsku sobu u Domu Stjepana Radića. Ja sam diplomirao 2011., a Igor 2012., no profesije će zasad pričekati, želimo što dulje ostati u jedrenju – kaže Šime.
Olimpijsko jedrenje u Hrvatskoj nije unosno, no ono profesionalno moglo bi im donijeti lijepu zaradu.
– Match-race jedrenje su igre velikih brodova i može se dogoditi da nas jednog dana neki mecena unajmi da vozimo njegov brod. Mi ćemo i dalje ostati u ovom olimpijskom jedrenju, no ovo je asketski život i morat ćemo početi razmišljati kako zaraditi sa strane – ističe Šime.
Roditelji nam nisu štedjeli
Brod na kojem su osvojili zlato, s opremom, stoji 20.000 eura. U Brazil su ga poslali još proljetos iz Argentine, gdje se održavao SP na kojem su također bili zlatni, a na europskim regatama vozili su se starijim i posuđenim brodom.
– Brod kupujemo svake dvije godine, a za ovaj smo čekali malo dulje da ga financijski pokrijemo. No, kako ne možemo čekati avans HOO-a, klub nije štedio, a bogme ni roditelji jer smo rekli da u Rio idemo po medalju – kaže Šime.
HTV se u olimpijski finale uključio preko prijenosa Hajdukove kvalifikacijske utakmice u Europskoj ligi, što je Šimu “zabrinulo”:
– Uh, to nije dobro. Torcida će nas tući.
No zato je tu Tornado da ih zaštiti. Uostalom, njihovi Zadrani zacijelo im pripremaju vrući doček.
– Da sam australski trener, za ovo zlato dobio bih kuću, prvi red do mora, a ja i supruga ćemo biti sretni ako nakon ovih 16 godina budemo na nuli. To su vam razmjeri nagrađivanja za uspjeh. No ja sam vam od 18. godine trener hobista. Već sam četiri godine na plaći HOO-a kao vrhunski trener, ali nikad nisam to radio radi novca jer ovaj gušt, kad ti je posada olimpijski pobjednik, ne može nitko platiti – kazao je Edo Fantela, Šimin otac, a ujedno i hrvatski jedriličarski izbornik, koji je iznio još jednu zanimljivost:
– Mi vam jedrimo na brodu koji je izradio punac našeg konkurenta Belchera, a logično je da će zetu napraviti najbolji brod.
