S obzirom da se u posljednje vrijeme često spominje školovanje djece od kuće, tzv. homeschooling, portal EduCentar istražio je na više od 1.170 ispitanika mišljenje javnosti o ovoj temi.
Više od 60% ispitanika protivi se homeschooling-u
Rezultati su pokazali da se čak 63% ispitanika protivi školovanju djece od kuće, smatrajući da djeci ne treba uskratiti socijaliziranje među vršnjacima i obrazovni koncept koji se provodi u školi.
„Veliki broj djece rado ide u školu zato da se druži s vršnjacima. Socijalizacija je važna. U školi imaju prilike i emotivno sazrijevati, prihvaćati druge i drugačije i pronalaziti svoje mjesto u društvu”, navodi ispitanica, dok drugi vjeruju kako postoje stvari koje se mogu naučiti samo u školi.
Također, dio ispitanika smatra da druženje i učenje s vršnjacima uvelike koristi u psihosocijalnom razvoju djece i njihovom daljnjem obrazovanju.
Jedna ispitanica priznaje da, unatoč visokom obrazovanju, nema dovoljno znanja iz svih predmeta da svoje dijete kvalitetno školuje kod kuće, dok drugi ističu iznimnu važnost psihosocijalne komponente: „Sve više ljudi (djece, kasnije i adolescenata) zbog nedovoljne interpersonalne komunikacije (između ostalog) pati od socijalnog anksioznog poremećaja.”
„Djeca se trebaju znati ponašati u društvu, a to ponašanje ne mogu naučiti ako su zatvoreni u četiri zida”, kažu ispitanici, dodajući kako je pohađanje nastave u zajednici, ne kod kuće, vrlo važno za osamostaljenje djeteta.
Jedna ispitanica iznijela je svoje mišljenje o ovoj temi:
„Ukoliko se podrži ova reforma, djeca neće steći radne navike koje bi usvojili tijekom obrazovanja. Nadalje, smatram kako bi se cjelokupni nastavni proces trebao izmijeniti zato što “kaska” za modernim tehnologijama te je i dalje baziran na poznavanju određenih činjenica koje im većinom neće trebati (ukoliko ne žele sudjelovati u kvizovima). Djeci bi u osnovnoj školi trebalo pružiti određena znanja iz materinjeg jezika (hrvatskog), stranog jezika (nebitno engleskog, njemačkog ili talijanskog, sve ovisi o preferencijama učenika), određene matematičke i konceptualne sposobnosti te sposobnosti snalaženja u vremenu i prostoru.
Nadalje, srednjoškolsko obrazovanje bi trebalo isključivo biti bazirano na znanjima za koje se učenik obrazuje. Primjerice, ekonomist bi trebao poznavati engleski jezik ili bilo koji strani, a ostali predmeti trebali bi biti vezani za struku za koju se obrazuje, s time da bi 50 % predmeta trebali biti obavezni za sve učenike, dok bi ostale predmete učenici sami birali između određenog broja izbornih predmeta kako bi učenik mogao steći specifična znanja i vještine iz tog područja (npr. marketing, financije, menadžment..).”
Dio ispitanika, njih 23% podržava školovanje od kuće jer smatraju da bi svoje dijete kvalitetnije obrazovali.
Svoje mišljenje su ispitanici izrazili u nekoliko komentara:
„Svakako bih svoje dijete bolje educirala jer ga najbolje poznajem i znam koje su mu jače, a koje slabije strane za učenje. S obzirom na sve nekvalitetniji kadar tzv. stručnog osoblja u školama i “mito & korupcija” sistema u odnosu roditelja i učitelja/profesora te neprepoznavanju i nezainteresiranosti istih za nadarenost pojedine djece i dodatnog neplaćenog rada s njima te poticanja kreativnosti i pismenog izražavanja kao i znanstvenog rada od početka školovanja. Potrebne su manje grupe u razredima da bi školovanje omogućilo više i mogući individualniji rad s djecom, izbaciti bilo kakvu vjeroispovijest kao izborni predmet koji je zapravo nametnut i djeca koja ga ne pohađaju su obično diskriminirana od strane drugih učenika te učenje kroz igru, zabavu i praktičnu nastavu čim više.”
„S obzirom na iskustvo s djetetom koje je prošlo cijelu osnovnu školu, odgovorno tvrdim da bih bolje i lakše to gradivo s djetetom odradila sama nego uz “pomoć” krute institucije. A s obzirom na to da je najčešće izgovarana rečenica na roditeljskim sastancima: “Morate s djecom raditi kod kuće”, ne vidim razlog da ja s djetetom radim kod kuće nakon što dođe iz škole. Bolje je onda da ja s djetetom radim kod kuće dok je ono odmorno. Jedini problem koji se tu javlja jest druženje, odlaženje u školu i vraćanje iz nje, no vjerujem da bismo kroz razne radionice, sportske treninge i slične aktivnosti i to riješili.”
Dio ispitanika slaže se da se naš obrazovni sustav ne temelji na individualnom pristupu, a školovanje od kuće bi pomoglo djeci da gradivo koje su obradili istinski i utvrde.
Zanimljivo je kako ispitanici smatraju da se djeca mogu socijalizirati i na drugim mjestima:
„Nije škola jedino mjesto gdje se dijete može socijalizirati (osim škole, postoji sport kao velika grana i u fizičkom razvoju, ne samo društvenom i mentalnom, te razni kulturni događaji i ustanove, igraonice), a često su djeca i žrtve socijalnih ispada (psihičkih i/ili fizičkih) u takvim ustanovama.
Općenito je cijeli sustav kompetitivnog tipa u kojem ima mnogo neravnomjernosti. Smatram da je jedan od temelja ljudskog duha kojima bi se trebalo učiti djecu od ranih faza poštenje i suradnja, kolektivnost, a škola se još nije dokazala u tom području.”
Ispitanici koji podržavaju školovanje djece od kuće slažu se u jednom: Obrazovni sustav je koncipiran prema određenom kalupu koji ne dopušta prilagođavanje svakom učeniku posebno te čini učenika robotom bez vlastitog mišljenja.
14% ispitanika načelno ne podržava homeschooling, ali ga smatraju potrebnim ukoliko ne dođe do izmjena u obrazovnom sustavu, što uključuje smanjenje nepotrebnog gradiva.
Kao glavni argument za ovakav stav spominju financijske mogućnosti školovanja od kuće.
