Sinoć je prvi put u Koncertnoj dvorani Kneževe palače nastupio Zadarski plesni ansambl.
Projekt povratak u Kneževu sakupio je zadarske kulturnjake, glazbenike, plesače i pedagoge koji su nekada radili u prostoru Kneževe palače. Na samom početku rata, nakon uništenja Glazbene škole smještene u srcu grada u Kneževoj palači, okupili su se pod vodstvom Sanje Petrovski mladi plesači Studija – plesne grupe Glazbene škole Blagoje Bersa i plesači grupe Kiks-Miks koja je djelovala u Omladinskom domu. Sudjelujući u radu Voda za kulturu, te prve ratne godine izvodili su predstave i plesne koncerte u kazalištu, skloništima pa i na ratištu. Razvoji put Zadarskog plesnog ansambla, najstarijeg plesnog ansambla suvremenog plesnog izraza, traje do danas.
Predstava se sastojala od tri kraća dijela od tri različita autora. U prvom dijelu Meditacija /s vremenskim odmakom/ Sanja Petrovski se prisjetila vremena koje je provela u Glazbenoj školi prije rata, samog stradanja škole, a naročito koncertne dvorane.
Na zvukove gregorijanskih korala, odabrane tekstove romana Listopad Tomislava Marjana Bilosnića čitao je Vinko Radovčić, dok je Sanja Petrovski iznosila svoja sjećanja vezana uz prostor i ratna događanja. Meditacija je ispreplitanje jednostavnih prostornih kompozicija, njihovo strukturiranje u nove odnose koji se bez emotivnih zahvata bave recepcijom izvedbe. Prisjećajući se sudbinskih događanja od prije 25 godina, u kolektivno pamćenje je urezana slika razrušene koncertne dvorane, brda polomljenih stolica i razvaljenih klavira na pozornici, lustera koji su, iako polomljeni, dosljedno ostali visjeti na svojim mjestima. Na kraju plesne točke u vrlo koncentriranom i tehnički čistoj i preciznoj izvedbi Ansambla, prikazan je kratki dokument: video snimljen prije osamnaest godina koji prikazuje lustere iz Koncertne dvorane sklonjene u stražnji dio razrušene škole.
S drugim plesnim brojem predstavila se autorica Natali Perić. Njezine Plesne iluminacije izvedene su prvi put na Večeri plesne minijature prošle godine. Fokus njezina zanimanja su paralele likovne i suvremene plesne umjetnosti. Ona, kao slikar prelazi crvenom bojom minijem preko plesača za vrijeme njigove izvedbe.
Posljednja se kao koreograf predstavila Josipa Štulić s kraćim plesnim komadom Re:work inspirirana kultnim uradkom Rosas danst Rosas koji je ostavio neizbrisiv trag u povijesti suvremenog plesa i 33 godine nakon premijere je i dalje aktualan. Belgijska kompanija Rosas dala je putem Youtube-a pravo na korištenje njihovih originalnih pokreta. Vrlo atraktivna i snažna koreografija koja kombinira minimalizam i ženstvenost te ritam i ples uz sugestivno izvođenje čitavog Ansambla, vrlo uspješno je zaokružila ovu plesnu večer.
