Jutros je u programu Radija 057 emitirano drugo izdanje emisije “Stvoreni za nebo” autorice i voditeljice Katarine Barić. Ukoliko ste propustili poslušati emisiju na frekvenciji 91 FM, možete to nadoknaditi ovdje.
Sretan vam Uskrs!
Sadržaj emisije:
Još od starih civilizacija spominje se uskrsnuće bogova, kao proljetnoga buđenja života nakon njegove zimske utrnulosti, kao dramatskom izrazu jednog općeljudskog iskustva. Kod Grka primjerice imamo uskrsnuće duše, no i raspadanje tijela, tj. odvajanje duše od tijela u vječnosti.
Starozavjetna objava apsolutno kida s tom mitologijom i obredima koji ju prate. Jedini Bog jest i jedini gospodar života i smrti. Uz ovu temu se spominje i uskrsnuće Izraelskoga naroda koji će Bog probuditi i podignuti ga iz prašine u kojoj je kao mrtav ležao. Kao i što će vjerni dio Izraela ugledati svjetlost i biti dionikom pobjede. Na to nam se nadovezuje uskrsnuće pojedinca. Knjiga Danijelova govori kako će se probuditi mnogi koji snivaju u prahu zemljinu, jedni za vječni život, drugi za sramotu. Ući će u preobražen život.
Što se tiče Isusova uskrsnuća nije se zbilo samo od sebe, postojali su predznaci. Moć primljenu od Oca očituje vraćajući u život mrtve za koje su ga došli moliti, poput svoga prijatelja Lazara. Uz to imamo i jasna proricanja: Sin će Čovječji biti tri dana i tri noći u krilu zemljinu, te razvaljeni hram u tri dana podići, misleći na hram svoga tijela.
Nadalje, gledajući u prazan grob Dvanaestorica svojom logikom, osim Ivana, ne vjeruju na početku, dok se Uskrsli ne počne ukazivati. Bitno je reći da se On predstavlja u svom vlastitom tijelu te, vršeći čine koje je vršio za svoga javnoga života, Apostoli ga prepoznaju. On je sada u stanju slave kako su opisivale židovske apokalipse.
Isusovo uskrsnuće ispunjava proročka obećanja: obećanje da će Mesija biti slavan uzdignut s desne Božje, da će Sluga Gospodinov biti proslavljen, da će Sin Čovječji biti ustoličen.
Budući da je uskrsnućem Otac proslavio Sina, njime Bog stavlja pečat na čin otkupljenja koji je započeo utjelovljenjem, a dovršen je križem. Uskrsnućem je Isus postavljen za Sina Božjega, sa svom moći. Vrativši se k Ocu, On sada može dati ljudima obećanog Duha. Time se potpuno otkriva duboki smisao njegova zemaljskog života: On je bio očitovanje Boga ovdje na zemlji, očitovanje Njegove ljubavi i milosti, tvorac je spasenja. Sada, kad je Isus zauvijek ušao u slavu, to se očitovanje nastavlja u Crkvi čudesima i darivanjem Duha ljudima koji vjeruju.
1 Kor 15, 51-58: Nećemo svi spavati u smrtnome snu, ali svi ćemo se preobraziti, u jednom trenutku, u tren oka, na zvuk posljednje trube. Jer truba će zatrubiti i mrtvi će uskrsnuti neraspadljivi, i mi ćemo se preobraziti. Jer ovo raspadljivo mora se obući u neraspadljivost i ovo smrtno mora se obući u besmrtnost. A kad se ovo raspadljivo obuče u neraspadljivost i ovo smrtno obuče u besmrtnost, tada će se obistiniti riječi koje su napisane: “Smrt je uništena zauvijek.” “Smrti, gdje je pobjeda tvoja? Smrti, gdje je žalac tvoj?”… hvala Bogu što nam daje pobjedu po našemu Gospodinu Isusu Kristu! Zato, braćo moja ljubljena, budite postojani, nepokolebljivi, uvijek zaokupljeni djelom Gospodinovim, znajući da vaš trud u Gospodinu nije uzaludan.
U nastavku emisije prigodnu čestitku uputit će nam otac nadbiskup Želimir Puljić.
Prošloga mjeseca na, na prvu nedjelju, obilježili smo dan kršćanskoga zauzimanja za nedjelju koji već više vremena promovira „Europski savez”. Nedjelja je dan kada se Uskrs dogodio i postao središtem povijesti spasenja srcem i polazištem vjere i kršćanstva. Stoga je sveti Pavao pisao svojim dragim Korinćanima: „Ako Krist nije uskrsnuo, uzaludno je naše propovjedanje!”, a Petar u svojom zanovskoj, duhovskoj propovjedi veli: „Bog uskrisi Isusa od mrtvih, mi smo tomu svjedoci.”. Apostoli su, dakle, bili povlašteni navjestitelji uskrsnuća jer oni s Isusom razgovaraju, a On im pripravlja doručak i jede s njima, tješi ih, povjerava im poslanje i daje upustva. Ali ne dokida patnju i smrt, već im daje novo smišljenje: bol pretvara u radost, poraz smrti u pobjedu uskrsnuća, a umiranje u život. Zora, dakle, nedeljnoga uskrsnuća postaje zorom i proljećem čovječanstva i svijeta.
Prvi dan u tjednu, tj. nedjelja, sveti je dan Gospodnji, dan što nam ga učini Gospodin. Ne smijemo, međutim, gubiti iz vida i činjenicu kako je nedjelja danas postala običnim danom rasterećenja od dnevnih briga, danom dokolice u kojoj se gubi njezina duhovna kulturna dimenzija, i potrebno je naglašavati kako se svake nedjelje svetkuje Uskrsno otajstvo koje je kroz povijest bilo duhovnim vrelom našega identiteta, o čemu govore sačuvani lekcionari, pistule, molitvenici i statuti kao bogata nedjeljna baština naše kulture i našega ponašanja. Zbog toga je Crkva stoljećima ljubomorno čuvala svetost i mističnost dana Gospodnjega i odredila neka vjernici nedjeljom i zapovjednim blagdanima sudjeluju na misi i uzdržavaju se od teških radova.
Nedjelja je uz to i bila dan narodnoga veselja kada se sklapalo ženidbe, krštavali ili primalo sakrament svete potvrde, a na sam dan oblačilo se i nosilo se svečano misno odijelo. Naše prepoznatljive narodne nošnje potvrda su bogatstva duše našega čovjeka koji je uspio stvaralački združiti kulturnu pučku baštinu s nedjeljnim blagdanskim ritmom, a to je stvaralo skladan odnos vjere i kulture.
Braćo i sestre u Kristu, neka vam je blagoslovljena nedjelja, dan Gospodnjega uskrsnuća i neka vam svaka nedjelja bude dan obiteljskoga druženja, izvor duhovne hrane koja naše prolazne trenutke preobražava u sjeme vječnosti. Svima vama, a posebice bolesnima i starima, ucviljenim i ranjenim obiteljima, želim sretne Uskrsne blagdane uz obilje milosti i Božjega blagoslova. Sretan Uskrs!
Hvala vam na slušanju! Do iduće nedjelje lijepi pozdrav!