U opuštenoj atmosferi uz poneku domaću žesticu ili pivo omiljena zadarska bendovska atrakcija Postolar Tripper zasvirala je u prostorima trgovine Dallas Shop u povodu promocije svog najnovijeg albuma “Čujem ja netko šuti”. Uz slušanje najnovijih uradaka Postolara njihovi fanovi su dobili i prigodne majice s logom benda, slikanje ili pak poneki “insajderski” podatak. Bila je to i prilika da neke od njih upitamo i o samom albumu pa smo tako doznali da je materijal za novi album djelomično sniman u kinu Pobjeda, na Radiju 057, ali i u Zagrebu:
– U kinu Pobjeda je snimana ritam sekcija, a na Radiju 057 smo u malom, na brzinu improviziranom studiju snimili vokale. U Element studiju u Zagrebu i u Renčijevom potkrovlju je snimljen jedan dio gitara. Što se samog trajanja tiče, u garaži smo bili skoro godinu dana, iako je oko pola albuma nastalo ranije, dok je druga polovica nastala u malo manje od godinu dana, a i samo snimanje je trajalo dobrih pola godine, pojasnio je suosnivač benda Darko Predragović Dabi..
Basist Pave Ruić je to pak pojednostavnio na svoj način:
– Ma, radili smo dvije godine posao koji traje tri dana, zaključio je uz smiješak.
U to vrijeme nastale su i neke stvari koje zbog eksplicitnog sadržaja nisu uvrštene u album, ali će ih se svakako moći čuti na njihovim koncertima:
– Ajmo reći da smo obrađivali neke teme na jako škakljiv način koji je nama nevjerojatno smiješan i sve to ima poantu, međutim možda široj javnosti to nije bilo na prvu jasno pa da ne bi bilo osude… Ali na koncertu će toga biti definitivno, otkrio je gitarist Renato Babić – Renči.
– Eto. Tako se uvijek možemo izvući. “Ma jel on ono reka’? Ma nije… – dobacio je Dabi.
Raspitali smo se i za to kako se među pjesmama kojima obitava klasični veseljački zvuk Postolara uvukla se i jedna emotivna, pjesma “Moga konja”. Djelomični krivac za njezino ubacivanje, uz ostale članove koji su je istog trena i prihvatili, bio je Mihovil Valčić, rođak Davora Valčića koji je tu pjesmu zajedno sa sveučilišnim profesorom Vladimirom Skračićem napisao još davne 1985. godine. On je u subotu ujutro sudjelovao i u njezinoj interpretaciji u Dallas shopu.
– U tu stvar se odmah zaljubiš. Jednostavno, čuli smo je, zatelebali su u nju i nismo je htjeli izvrnuti na ovo ili ono, već je ostaviti onakvom kakva je nastala. Jer, ne bi bilo tog šarma s kojim nas je navukla, kazao je Renato. Takvu praksu inače nemaju, ali ovo je ipak bilo vrijedno truda, pojasnio je Dabi. Sve tekstove uglavnom pišu on i Davor, ostali pišu glazbu, a proces stvaranja je, kaže, svakakav:
– To je zapravo najteže objasniti. Nekad se nešto izrodi na probi gdje netko nešto krivo čuje pa onda od greške nastane stvar. Ili netko doma napiše komad teksta, ostavi ga pa netko drugi nastavi… Spontano je. Slijedimo pokret, zaključio je Dabi.
Album “Čujem ja netko šuti” sadrži inače četrnaest pjesama, 21. travnja bio je treći zakazani datum izlaska budući da je on bio najavljen još za zimu 2011. pa potom za 21. ožujka. Ipak, čekanje se isplatilo, a sada nakon prvih pozitivnih kritika glazbenih znalaca slijede i prve prave ocjene publike koje će uslijediti, dakako na koncertima.
