Alejuandro Buendija alter ego je Saše Antića iz grupe TBF koji s vremena na vrijeme sklada glazbu koja i nema puno veze sa glazbom njegove matične grupe TBF. 'Šporka posla' treći je album u karijeri Alejuandra Buendije koji se nedavno pojavio u javnosti zahvaljujući besplatnom downloadu. O novom albumu, glazbi koju stvara, TBF-u i još koječemu, Alejuandro aka Saša ispričao je u intervjuuu za tportal.hr

Zašto album instrumentala nakon toliko hvaljenog prvog albuma Alejuandra Buendije 'Pepermint' iz 2007. godine?

Već dugo u slobodno vrijeme radim glazbu od sample-ova, neke od stvari sa albuma su iz predstava za koje sam radio glazbu, tako da sam odlučio napraviti izbor najboljih stvari i potrudio se to srediti koliko su mi mogućnosti kućne produkcije dozvoljavale.

Album se u jednoj fazi trebao zvati 'Opus XVI' i trebao ga je potpisati Aleksej Paganski dok je pak u jednoj drugoj fazi trebao nositi naziv 'Also Sprach Alejuandro Buendija'. Što je prevagnulo da se na koncu zove 'Šporka posla'?

Posao oko miksa i masteringa albuma se dosta razvukao tako da sam mijenjao mišljenje. Ne znam, na kraju je jednostavno ispalo tako.

Tko je Aleksej Paganski?

To je moj dobar prijatelj, priučeni kompozitor i virtuoz na svim vrstama frulica i vuvuzela.

Kako to da niste album objavili za neku diskografsku kuću već ste ga ponudili na besplatnom downloadu?

Ima previše sampleova, to je jednostavno nemoguća misija dobiti za njih službene dozvole.

Album obiluje velikim brojem samplova koje ste 'posudili' od nekih eminentnih jazz umjetnika kao što je npr. Kith Jarret pa sve do nekih skladatelja filmske glazbe kao što je npr. Vangelis. Njihovu glazbu slušate i inače ili su vam jednostavno 'sjele' njihove skladbe za ovaj album?

Ima sampleova od Keith Jarreta, al' nema od Vangelisa. Svi sampleovi su iz glazbe koju sam u nekom određenom periodu slušao, neku više a neku manje.


Stavljajući dionice njihovih i inih drugih glazbenih radova u loop, te podloživši svoje beatove, stvorili ste zapravo jednu novu glazbenu formu, no bez sumnje ostaje sporna činjenica da su oni skladali tu glazbu a vi ste je iskoristili za glazbu koju potpisujete svojim imenom odnosno imenom Alejuandar Buendije. Nije vam palo na pamet da bi netko od njih odnosno da bi vas njihovi publisheri mogli tužiti?

Sad sam se zabrinuo, bježim u Urugvaj dok se ne smiri situacija.

Kako bi ste se vi osjećali da netko napravi album sa sempliranim dionicama TBF-a? Bi ste li tužili tog 'skladatelja' i tražili svoja prava ili bi ste mu čestitali na dobro obavljeno poslu?

Bio bih počašćen, samo da nije izrugivanje ili neko fašističko sranje. Mislim da je za mene najvrjednija stvar u ovom s čim se bavim kad nekoga inspirirate.

Kada razgovaramo o glazbi, posljednjih dana je aktualna ACTA. Kakav je vaš stav kao glazbenog umjetnika o zaštiti autorskih prava?

Treba je zaštititi do neke mjere, sigurno da treba plaćati primjerene tantijeme kad glazba koju ste kreirali ispunjava komercijalni program radija, televizije il javnih prostora, al' bih dozvolio skidanje sa interneta jer je to za mene razmjena informacija. Ja skidam i filmove i glazbu, al isto tako kupujem i DVD-ove i CD-ove i idem u kino. Druga stvar je to što je cijelo društvo postalo površno i vulgarno pa se između ostalog ljudi zadovoljavaju sa mp3-cama i divix-ima, kao da je to prava stvar. Osim toga kreativnost je previše upregnuta u birokraciju i komercijalizirana, tako da je i većina toga što skinem bez veze i kad bi stvarno uspjeli potpuno kontrolirat skidanje, u što ne vjerujem, preživio bih. Sigurno je i to da cijela priča nema previše veze sa kreativcima jer od svega toga najviše profitiraju birokrati, menadžeri i pravnici.

Po strani posuđeni citati i dionice već objavljenih skladbi, vaše pjesme su kao stvorene za novi nastavak svjetski poznate kompilacije Cafe Del Mar ili čak prije za etiketu Ninja Tune. Jeste li razmišljali da ponudite svoju glazbu na inozemno tržište?

Nisam. Ovo je album za ekipu. Htio sam im pokazat šta radim u slobodno vrijeme i zašto više ne izlazim vanka ka' prije.

2010. godine ste objavili album 'Featologija - Rifovano - Beatovano 1999-2008' no taj je album prošao nekako nezapaženo. Kako to objašnjavate?

To je jednostavno selekcija mojih suradnji, jedan album koji meni znači puno i nema komercijalnu već sentimentalnu vrijednost. Budi mnogo lijepih trenutaka i ustvari je jedna gesta zahvale i poštovanja svim ljudima s kojima sam surađivao do sad.

Dio ste Sinestet Crewa. Tko ili što je Sinestet?

Sinestet je skupina kreativaca koji u specifičnom glazbenom izričaju rade na podizanju vlastite svjesnosti. Kako stoje stvari, sve smo bliže pobjedi.

Na web stranicama Sinesteta nalaze se i neki dokumentarci koje toplo preporučate među kojima se nalaze i neki koji nisu posvećeni glazbi već npr. vodi i ljekovitim svojstvima vode. Odakle ta potreba za educiranjem i otvaranjem novih vidika vašoj publici?

Nije stvar potrebe, to je jednostavno tok svijesti i način na koji vidimo prirodu i društvo.

Zagovornik ste legalizacije marihuane. Zašto?

Zato što je to jedan običan korov, ne razumijem čemu tolika vika oko toga.

Grupa TBF unazad deset godina sa svakim novim albumom pokorava domaću scenu bez konkurencije. Moglo bi se reći da vam nema ravnih. Što dalje? Kako dalje' Hoće li TBF nastaviti kao i do sada oduševljavati svakim novim albumom ili spremate neki novi korak u životu, zvuku, izrazu TBF-a?

Trenutno smo u fazi sviranja, al mislim da ćemo dogodine na proljeće počet radit na novom materijalu. Zadnja dva albuma smo pripremali na jesen.

Član ste TBF-a, stvarate glazbu kao Alejuandro Buendija, dio ste ekipe Sinesteta, pišete glazbu za kazalište...Možete li živjeti od glazbe i svoje umjetnosti?

Od glazbe imam sve prihode tako da je odgovor valjda, mogu. Al ta stvar sa životom i življenjem je vrlo relativna. Sigurno da bih mogao živjeti i sa manje novaca, a radio bih isto što i sad radim.

10 godina ste živjeli u Zagrebu međutim ipak ste se odlučili za povratak u Split. Nakon desetogodišnjeg iskustva u Zagrebu, kako bi ste usporedili život u tzv. metropoli sa životom u Splitu? Gdje su najveće razlike?

U klimi.

Zašto Split, a ne Zagreb?

Tu sam udahnio prvi zrak.

Hoće li Alejuandro Buendija i koncertno promovirati 'Šporka posla'?

Ne. A i kad bih htio ne bih znao kako.