Brod "Anamarija" izgubio je na žalost mnogih "pripetavanje" i koncesiju sa sporijim i manje komfornim Jadrolinijinim brodom "Lara" na državnoj brzobrodskoj pruzi za otoke Iž i Ravu. Još dugo će trajati "tiha patnja" stanovnika spomenutih otoka za ovim brodom kojim su proteklih šest godina bili više nego zadovoljni. Boduli ne propuštaju niti jednu prigodu a da ne iskažu svoju žal za "starom dobrom Anamarijom". Pa kako i ne bi, kompariraju li to s ovom novom "vezom", kad im je ona nakon obavljenih poslova u gradu, fakat bila zajednički "dnevni boravak" do isplovljenja natrag svojim domovima.


Vlasnik kompanije "G&V line" odnosno ovog broda, gospar Lenko Garbin, stari je i prokušani turistički djelatnik, koji s putnicima ima itekako bogata iskustva i zna kako im ugoditi. Na brod ste mogli doći i sjediti satima prije isplovljenja, čitati kakvu knjigu, štampu, gledati TV, moliti krunicu ako vas je volja ili naprosto meditirati, odmarati se...ili ako ništa drugo, a ono skloniti se od kiše i vjetra. Po potrebi mogli ste dodatno sve što ste kupili odložiti na sigurno u "skladište" ovog broda, a katkada je toga bilo i pozamašnijih gabarita. Za razliku od drugih brodara, koji vas i dan-danas službeno primaju na brod - sat vremena prije partence, što je u "tramakivanjima" bodulima ovakva solucija itekako puno značila.


Svakako treba spomenuti i posadu ovog broda koja im je uvijek bila na usluzi. Naime oni bi katkada za naručenim sitnicama trčali satima po gradu, kako bi nekom iznemoglom mještaninu pribavili recimo neophodne lijekove, upisali ga za bolnička snimanja i činili niz drugih plemenitih stvari, dok je ovaj nestrpljivo čekao na rivi povratak broda iz Zadra i neizmjerno im bio zahvalan na tomu.


Eto ...taj i takav tretman navukao je posve opravdano neskrivene simpatije za "Anamariju". Pogotovu nakon sretnog poroda jedne mještanke koja je rađala baš u trenu dok se brod provlačio uskim kanalom Maloga Ždrelca. Pročulo se u pomorskim kuloarima da je dežurni barba kap. Slavko Cvitanović, koji je bio službeni mentor prigodom ovog sretnog poroda, kasnije od Lučke kapetanije u Zadru dobio poseban "certifikat" o osposobljenosti za ovakve slučajeve. Tako su presretni roditelji neočekivanog malog "slijepog putnika" u znak zahvalnosti organizirali pravi "tulum" na brodu kada se beba sretno vratila s vaganja iz zadarskog rodilišta.


I upravo kad se gospar Lenko - inače kapetan duge plovidbe, sa svojom posadom spremao idejno proširiti niz dobročinstava, stigla je iznenađujuća vijest iz Ministarstva mora... odnosno njihove Agencije za obalni linijski promet da je koncesiju dobio novi (državni) brodar tj. "Jadrolinija" i njihov brod "Lara". Prava konkurencija, nema što! Inače u tu novu "ponudu" barba Lenko zamalo da je uveo skoro pa dragovoljno mjerenje šećera u krvi u brodskom salonu, mjerenje tlaka, bockanje inzulinom kome je potrebito, pa završno sve do čaše pitke svježe vode (buteljirani tzv. Bokanjački prozirac), ako ste trebali popiti kakvu likariju. Tko zna...možda bi u perspektivi krajnji domet došao sve do digitalizirane koronoskopije!?


Nažalost, današnja neumitna sudbina jest da je "Anamarija" skončala na tzv. mrtvom vezu u luci Gaženice. Služi doduše tu i tamo kao zamjenski brod za nedaj'bože situacije da treba uskočiti u kakvu liniju, ali i za druge izvanredne potrebe. A te potrebe su u posljednje vrijeme zaredale kao prizivni brod za posebne vožnje i to najčešće one tugaljive naravi - za sprovode. Kao nedavno kada se prema Ižu ispraćalo tragično stradalu mladost u prometnoj nesreći, ili baš danas preminulog Zlatka Sorića - starog. Za one zaboravnije podsjećam da je upravo na ovom brodu pok. Sorić "stolovao" kao predsjednik Otočnog sabora, a radne prostorije i sjedište kao beskućnicima bili su im ...pogađate - upravo putnički saloni "Anamarije"!

Istina, pojavi se katkada i potreba za prijevozom veselije naravi, primjerice one raspoloženih svatova, mlade i mladoženje, ili pak bučnih učeničkih ekskurzija. Zaključimo na koncu dakle da je odista prava šteta što se ovaj legendarni brod "kiseli" u portu a mogao bi činiti još puno lijepih i putnicima ugodnih "vijađa".