U programu Radija 057 danas je gostovao Marko Vučetić, kandidat za gradonačelnika koalicije Srcem za Zadar. Za razliku od drugih kandidata, Vučetić je odbio odgovarati na unaprijed dogovorena pitanja.
– Nisam planirao kandidaturu za gradonačelnika, jer sam ja čovjek spontaniteta. Kad bih planirao nešto, bio bih u zaostatku za samim sobom. To se očituje i u ovome što nje pristajem da mi netko unaprijed da pitanja kada negdje dolazim. Zašto bih znao odgovor pa ga ponavljao i prisjećao se? Prezirem to, spontano sam prihvatio biti kandidat za gradonačelnika zato što pripadam gradu i zato što svaki građanin Zadra može biti kandidat za gradonačelnika.
* Protivnici Vas prozivaju za filozofiranje, kako vi gledate na to?
– Filozofija i li filozofiranje nije nešto negativno, nego angažiranje onog što bi svaki čovjek u glavi morao imati, a zbog različitih strahova propuštamo osvijestiti to što imamo. Mene zanima kodiranje strahova i u lokalnoj zajednici, da ih se oslobodimo i budemo sretna, gotovo idilična sredina.
* Bojite li se anketa?
– Ne postoje nikakvi strahovi, zato što se samo egzistencijalni i politički bijednici ne mogu suočiti s nepredvidljivom voljom birača. To su vam oni demokratski bijednici koji primjerice u Vodovodu žele iskontrolirati biračko tijelo.
* Mnogi smatraju da je Ričard crni konj izbora, “puca” se na ljude koji gledaju videa, smiju se… Kolika je on opasnost za vašu kandidaturu?
– Nitko od protukandidata oporbe meni nije opasnost. Ja se svakom od njih veselim i svakog podržavam. Jedini naš zajednički protukandidat je Branko Dukić i onaj koji od nas uđe u drugi krug treba dobiti potporu svih ostalih kandidata oporbe. Očekujem da će mi, ako budem u drugom krugu, i Ričard i Enio dati podršku.
* Iako biramo vodstvo za sljedeće četiri godine, dosta je onih koji ne izlaze na izbore. Kako to tumačite?
– Negdje oko 50 ili 60 posto birača ne izlazi na izbore. To je najtragičnije stanje naše lokalne demokracije, zato što na lokalnim izborima ne biramo nešto što nam je daleko, nego nešto čega se sjećamo. Sjećamo se grada kakav je bio. Na ovim izborima biramo grad našeg djetinjstva, djetinjstva naše djece, grad naše starosti, biramo ulice, mirise, zvukove , parkove. Ako nam je lijepo bit će djece, ako ne bude djece imat ćemo prazne škole. Ne dolazimo kao egzekutori nego oni koji srcem promatraju čitav život, a meni najviše smeta što nam nestaje onaj mediteranski šaljivi, samoironični duh. Moramo na lokalnim izborima pokazati da nam je stalo, da smo Dalmatinci, da smo temperamentni.
* Što Vas ljuti u gradu?
– Ljuti me taj posluh i odsustvo osjećaja za druge. Kada imamo gradonačelnika koji bira između toga hoće li nabaviti linearni akcelerator ili će dati sredstva nekakvom klubu da nabavi Mercedes i sebi u političku zaslugu uzima što mu je stranački predsjednik obećao, da će grad dobiti linearni akcelerator, mogu prema tome pristupiti ne s ljutnjom, nego s bijesom. Bijesan sam kao Zadranin i razvijam emocije, ali ih želim pretočiti u pozitivu. Želim grad koji će skrbiti o bolesnicima, u kojem bolesnike nećemo pretvarati u sredstvo za postizanje naših stranačkih ciljeva. Nakon bijesa slijedi politika dobra, brige i emocije. Želim grad u kojem ćemo u svakom trenutku, prostoru, kantunu, vidjeti sreću, brigu, zabrinutost, emocije, susret i slobodu. Zadar ne smije biti grad neslobodnih ljudi.
* Vašu kandidaturu podržalo je više stranačkih opcija?
– Politika je okupljanje, a gradonačelnik čovjek koji ima ideje. Gradonačelnik ne može biti stranački čovjek, jer onda može biti najavljen od stranačkih struktura iz Šibenika, a tako je najavljen naš sadašnji gradonačelnik, dok je PR-ovski vođen iz Splita. Zamislite, sada nam šibenski i splitski mentalitet dolazi putem stranačkih struktura u Zadar. To je neprihvatljivo, ne zato što imamo nešto protiv Šibenika i Splita, nego zato jer trebamo razvijati zadarski Zadar, Zadar koji različitosti.
* Vladajuća stranka najavljuje zeleni grad, a zelenila je sve manje. Što se događa s tim zelenilom?
– Radi se o kasno otkrivenom fetišu, a to je razvidno da je gradonačelnik Zadra uz mnoge stvari razvio fetiš prema pilanju stabala i gotovo da sam s nostalgijom promatrao vremena iz moje mladosti za vrijeme Jugoslavije kad smo imali točkice, pa svaki drugi dan išli na benzinsku pumpu. Da to imamo onda bi njegova motorka svaki drugi dan radila i Zadar bi bio zeleniji nego što jest. S obzirom na to da se to ne događa, Branko Dukić ima zasigurno polujugoslavenski štih. Svaki drugi dan pila.
Ta obećanja o zelenijem Zadru su sadistička obećanja. Ako građani ovo promatraju – netko je prvo popilao sve što može, a onda obeća da će se Zadar zazelenjeti i stvoriti mreža parkova u Zadru, to je strašno. Sve što su izgradili, izgradili su sa svojim potisnutim strahom od lišavanja od slobode ili zatvora. Pogledajte ove zgrade, kao da ih je projektirao zarobljenik koji izvan zatvorskog kruga nije izašao. Samo što jer razlika što ono malo zelenila što ostane proglase cestom, ili eventualnom zelenilom dok Branko Dukić ne dobije točkicu i za to popilati. Zadar je devastirani grad ali se toj devastaciji opet možemo suprotstaviti na izborima.
Mi se nalazimo ne u 19. stoljeću, nego u pretpotopnom razdoblju. Ironijska je situacija da nam gradonačelnik obećava da će nas lišiti crnih jama. U 2021! Pa neka se spoje na antički vodovod i kanalizaciju, to je riješeno prije nekoliko tisućljeća, što se muče? Neka se spoji pa se prepusti svom fetišu i motornoj pili.
* Poruka biračima?
– Pozivam sve građanke i građane da izađu na izbore, zainteresirano i s emocijama i biraju kandidate koji su slobodni, kandidate koji mogu prepoznati bilo i osjećaj grada Zadra, kojima nisu potrebne stranke i stranačke strukture da bi komunicirali sa Zadrom, kandidate koji žive neposredni života grada Zadra, kojima nije potrebno formirati sliku o sebi u javnosti, koji neposredno komuniciraju i žele grad Zadar koji će biti prvenstveno roditeljski grad. Mi ćemo to roditeljstvo demonstrirati u nedjelju. Naše glasovanje je rađanje Grada Zadra u sljedeće četiri godine. Izađite, birajte srcem za Zadar, budite roditelji Zadra u novoj epohi.