Zahvaljujući fotografiji Ante Brkana iz 1954. godine na izložbi koju je za Muraj pripremila viša kustosica Galerije umjetnina, Nevena Štokić, Zadrani su otkrili početak podizanja perivoja Jarula.

Projekt parka je izradio poznati arhitekt i nadasve urbanist Josip Budak, a pronašla ga je zadarska povjesničarka poslijeratne obnove Zadra, dr. Antonija Mlikota. O Jaruli je pisala mr. Mirna Petricioli iz Nasada, kao najbolji poznavatelj povijesti i sadašnjosti zadarskih hortikulturnih površina.

Posljednji je to park izgrađen u Zadru, a malo tko zna o njegovoj povijesti, građani rijetko uživaju u njemu, a gradske vlasti su ga posve zanemarile.

Toliko da je u njemu stavljen "city light" o Domovinskom ratu, kojeg potpisuju Grad Zadar i TZ Grada. Teško je sada pitati tko je izabrao tu pomalo zabačenu poziciju koja je refleksno uvjetovala i podni potpis Tornada i "za Dom spremni".

Malo tko vidi podne poruke, ali je itekako vidljivo da taj park između Peglice i stare tehničke, treba hitno uređenje, osobito betonskih staza. I dok su one popločane benkovačkim pločastim zarasle u travu, betonske su popucale. Izlomljena i grbava pješačka staza uz drvored platana, posljedica je vremena u kojem su betonsku podlogu podigli korijeni divovskih stabla.

Taj problem riješen je u skopu uređenja Trga Petra Zoranića, ali nije uz Arkadu, gdje se radije htjelo posjeći stabla nego pribjeći komunalnom zahvatu.

Neki vandali htjeli su i uništiti platane uz Peglicu, koje su dio perivoja Jarula, tako što su ih počeli trovati, a nadležni su zatvorili oči na sušenje stabla. U nedavnoj prošlosti spriječena je primitivna intervencija jednog ugostitelja koji je u njemu postavio tapison, stolove i svoje pitare.

Između dva rata taj prostor je bio mjesto velikih kuturnih događanja, osobito opernih nastupa koje je priređivala talijanska vlast u tadašnjem Zadru. Poslijeratna vlast pretvorila ga je u park kojem je dan ime Jarula, za koji Mirna Petricioli pretpostavlja da je po nazivu djela Juraja Barakovića na temu biblijske povijesti. Ona je od svog oca, akademika Ive Petriciolia, suvremenika tog doba, prenijela naziv "Budakova jaja", kako su u Zadru tada govorili za Jarulu.

Njezino današnje izdanje snimio je Saša Čuka: