Na svetkovini Bezgrešnog začeća BDM u Nadbiskupskom sjemeništu Zmajević u Zadru Ilija Jakovljević, vicepostulator za kanonizaciju bl. Miroslava Bulešića, donio je dar Porečke i Pulske biskupije - relikviju, dio kosti bl. Miroslava Buešića, koja je na kraju mise postavljena u oltar sjemenišne kapele.

Zadarski nadbiskup Želimir Puljić odredio je u travnju ove godine da naslovnik sjemenišne kapele, koja je nadavno obnovljeno, bude bl. Miroslav Bulešić, ujedno i kao suzaštitnik zadarskog sjemeništa. Nadbiskup je zamolio postulatora Jakovljevića za dar Bulešićeve relikvije kako bi njegovo čašćenje u Zadru i Sjemeništu bilo prisutnije te je on uručio dar Istarske Crkve Zadarskoj na svetkovinu Bezgrešne - pozlaćeni relikvijar - škrinjicu na kojoj je ugravirano: Relikvije bl. Miroslava Bulešića, svećenika i mučenika (1920.-1947).

- Papa Franjo za bl. Miroslava u svom Apostolskom pismu piše da je Bulešić „revni pastir, vješt odgojitelj mladih i neustrašivi svjedok prvobitnosti Evanđelja". „Zbog evanđeoskog žara u pastoralu u vrijeme rata prozivali su ga svi. Na prozivke Nijemaca i partizana odgovara: „Ja sam katolički svećenik i svete sakramente ću podijeli i Talijanu i Nijemcu i Hrvatu." Živi univerzalnost svećeničkog poziva. On je bio spreman izložiti sebe radi čovjeka, umrijeti za neprijatelja. Tko god je tražio sakramente, išao je podijeliti ih. Zamislimo kako je to bilo, neprijatelj od tebe traži da imaš misu za njega, da pokopaš neprijateljskog vojnika, ali on ide kao svećenik. Izdiže se iz svoga nacionalnoga i želi svima donijeti Isusa, rekao je vlč. Ilija, istaknuvši da Miroslavova ljubav prema čovjeku proizlazi iz njegovog duhovnog sjedinjenja s Kristom.

Bulešić je podnio mučeništvo kao podravnatelj sjemeništa u Pazinu, 24. kolovoza 1947.

- Odmah su njegove kolege, svećenici i profesori, nastojali dobiti za sebe, kao relikvije, dio Miroslavove okrvavljene košulje ili kolara. Prema svjedočanstvima i zapisima sjemeništaraca iz tog vremena, oni su svoga odgojitelja počeli častiti potajno i utjecati mu se u zagovor. Sačuvali su sve njegove osobne stvari te je 21. travnja 1956. g. započeo proces za proglašenje blaženim i svetim.

Nadbiskup Puljić zahvalio je vlč. Iliji što je donio "relikvije divnog bisera našeg svećeništva, možemo slobodno reći, zaštitnika krizme, ali osobito zaštitnika nas svećenika koji bismo željeli poput njega biti odani služitelji i navjestitelji Božje riječi".