Na samo kilometar udaljenosti i na istom obalnom potezu Zadra, dva su rugla uz more.
Nakon posljednjih dana olujnog juga, stanje na razlomljenoj obali u Foši je poražavajuće. Uz plimu mora, to danas izgleda kao da će obala potonuti. Ukupan prizor je apokaliptičan s obzirom na to da je to bez konkurencije najzapuštenije mjesto uz more. Ničije pomorsko dobro na atraktivnoj lokaciji, prepušteno zaboravu.
I totalnoj nebrizi gradske vlasti. Toliko da su godinu dana nakon što se dogodilo puknuće u neveremenu 2018. godine, odgovornost prebacili na Zadarsku županiju. Prije godinu dana u Odjelu za komunalne poslove otkrili su da bi im Županija mogla ući u Fošu kroz interventnu sanaciju. Do nje naravno nije došlo jer je novce za tu namjenu “pojela” korona, a kad će – ne zna se. Pročelnik Krešimir Laštro nije se ni očitovao na naš posljednji upit. To je ipak pomorsko dobro u općoj upotrebi u nadležnosti Grada Zadra.
Oni ga se ne srame, ne bode im oči, kao ni ostaci “hajdučije” na početku plaže Kolovare. Nakon što su svi kumovali oko Hitcha, Zara beacha i godinama gledali i žmirili na uzurpaciju pomorskog dobra, sada se to pretvorilo u hrpu otpada kojeg je jugo rapršilo, a more podlokalo. Olujna južina skinula je i ogradu, podignutu oko pravnog vakuma koji navodno priječi da se sve to sruši i do temelja očisti pomorsko dobro na plaži Kolovare.
Pročelnik Laštro na naš upit o koncesioniranju tog područje, na dvije stranice je pojasnio zakonski okvir i podsjetio kako je Zadarska županija točno prije 10 godina dodijelila Gradskom vijeću da može davati koncesije za pomorsko dobro Grada Zadra s Diklom do Petrčana. Grad je plažu Kolovare “proslijedio” na održavanje Obali i lučicama, a koncesijsko odobrenje su davali za terasu plažnog objekta firmi koja je u njemu držala Zara beach.
Do 2009. godine koncesiju na plaži Kolovare imali su Hoteli Zadar koji su taj objekt upisali u svoj temeljni kapital (sindrom Tankerkomercove marine). I dok se sudovi bave i bavit će se tim odnosima, ono što smo danas zatekli na plaži Kolovare, još jednom izaziva zgražanje i pitanje: je li to moguće. Kako i kada će se riješiti, pitanje je na koje odgovor može dati samo interes gradskih vlasti.
Između ta dva neviđena slučaja na istočnoj strani obale Jadrana, Grad Zadar, opet uz financijsku injekciju izvana, uređuje dio pomorskog dobra. I to obalnog zida između budućeg hotela u prodanoj zgradi Poliklinike i budućeg plažnog objekta kojeg će Grad nekome dati u koncesiju. Blatnjavo gradilište nimalo ne ohrabruje građane u pomisli kako gradske vlasti mijenjaju odnos prema Zadru, gradu uz more, kojeg lokalni političari samo u izljevima patetike vole usporediti s 3000 godina starim kamenim brodom.
U zbilji nisu spremni napraviti mu rivu, mul, obale i popraviti povijesne lučice.
