U današnjoj emisiji „Stvoreni za Nebo" odali smo počast našem dragom prijatelju emisije, fra Anti Kekezu, koji nas je napustio prije nekoliko dana. Poslušali smo intervju snimljen 3. prosinca 2017. godine.

Čovjek živi u stvarnosti u kojoj zna da se ne može sve platiti, da nije stvoren da bude sam te da bez drugih ne bi mogao dugo živjeti. Briga za drugoga čovjeka urođena je svakom normalnom ljudskom biću, što vidimo već na početku Biblije u Božjem pitanju Kajinu: „Gdje ti je brat?". To pitanje za čovjeka postaje od božanske važnosti kao pokretač ljudskosti i senzibilnosti čovjeka prema čovjeku. Isus nas zato opominje: „Što god učiniste jednom od ove moje najmanje braće, meni učiniste!". Ta opomena nam ukazuje kako se u licu drugoga zrcali lice samoga Isusa Krista, stoga, treba prilaziti sa strahopoštovanjem jer, lice bližnjega je svojevrsno Bogojavljenje. Sam Isus je u onima koje je društvo odbacilo te sav svijet bez karitativaca ne može postojati jer smo potrebni i odgovorni jedni za druge. Moramo naći nešto što će nas potaknuti na pomaganje, na sebedarje, jer nismo kršćani ako to ne činimo. Od nas se traži da susret s Isusom ne završi s prestankom euharistijskog slavlja, nego da se euharistija nastavi i nakon euharistije i trajno nas obavija. Tako će i Posljednji sud biti upravo istina o nama.

Crkva je oduvijek mislila na siromašne, čak su se starozavjetni proroci zauzimali za udovice i sirote, za progonjene, iskorištavane i siromašne. Sveti Grgur nam govori: „siromasi su naši učitelji" iz čega možemo zaključiti da taj susret sa siromasima, koji nam pojedinačno objavljuju istinu, uvelike pridonosi našem osposobljavanju za život i duševno obogaćenje. Siromah predstavlja kriterij našeg jedinstva života s Bogom te nas opečaćuje emocionalno i misaono. Kome je stvarno stalo do siromaha taj mora učiniti sve potrebno kako bi se izmijenili odnosi koji proizvode siromahe, no, ako i ne može promijeniti, treba nešto i poduzeti po tome pitanju. Jedan od bitnih puteva je molitva za njih gdje postajemo njihovi zagovornici.

Za kraj, pomolimo se s fra Antom: Započinjemo jedno milosno vrijeme, vrijeme došašća. Neka Gospodin, koji sve vidi, blagoslovi vaš trud i zauzetost oko konkretnog širenja dobra. Moramo i biti socijalci i karitativci, na to nas i poziva socijalni prorok adventa prorok Izaija. Upamtimo, sve što činimo suprotno od naše sebičnosti uzdiže nas Bogu i približuje drugima. „Nema prave evangelizacije bez karitativne akcije", kako i govori sveti Ivan Pavao II. te kako govori i sveti Jakov „vjera bez djela je mrtva".

Našem fra Anti veliko hvala na svim lijepim riječima s kojima nas je obogaćivao svih ovih godina suradnje te na pravom i iskrenom prijateljstvu.

Srdačan vam pozdrav! Pax et bonum!