Nakon prometne nesreće, u kojoj je pijani 25-godišnjak u subotnjoj noći razbio čak pet parkiranih automobila u Ulici Grgura Budislavića na Novom Bokanjcu, dobili smo pismo i fotografije čitateljice koja je svjedočila događaju o kojem je policija izvijestila u ponedjeljak, u sklopu rezultata akcije vikend.

Ona nam je ispričala kako je nastala galama i gotovo dvosatni light show od silnih policijskih rotacija, no razlozi zbog kojih se obratila medijima puno su dublji. Riječ je o dugogodišnjim problemima stanara te ulice, zbog kojih smatra da bi primjeren naziv za Novi Bokanjac bio "Wild Wild West" (Divlji zapad).

- Zašto ovo sve pišem? Pišem iz razloga što onaj tko ne živi u Ulici Grgura Budislavića na Novom Bokanjcu, ne zna koliko stanovnici ovdje riskiraju svoje živote svaki dan ako pokušaju uopće izaći iz svojih dvorišta, a nekima i dvorišta nisu sigurna zona. Npr. prije nekih godinu dana, isto je bila nedjelja čini mi se, noćni sati, nekih 150 metara prije u istoj ulici, vozač je zbog neprilagođene brzine izgubio nadzor nad vozilom i udario u aute koji su bili parkirani u dvorištu, pritom srušivši i dio dvorišnog zida.

Nije teško zaključiti kako velika većina vozača vozi po Novom Bokanjcu!

Ulica Grgura Budislavića je ulica koja samo na jednom svom dijelu ima tratoar za pješake, koji je toliko uzak da dvije osobe moraju ići jedna iza druge i to samo ako imaju sreće pa auti nisi bočno parkirani na tom tratoaru, a to je NIKAD, ne gotovo nikad, nego baš NIKAD! Ostatak ulice je borba za život, ako pokušaš prošetati.

Jutro nakon ove prometne nesreće koja se dogodila vikend iza nas, gledam iz dvorišta gospođu kako gura kolica uz rub ceste, točno gdje se prometna nesreća dogodila i iza leđa joj dolazi kombi čiji vozač je očito žurio na nedjeljni ručak, jer njega nije briga što gospođa gura kolica s malim djetetom, nije važno ni što ju je lagano mogao zaobići jer iz suprotne trake mu auto nije dolazilo u susret, ne, on je morao proletit tako da gospoda s kolicima i djetetom mora doslovno potrčati u blato pokraj ceste i stati da vozač kojem se toliko žurilo projuri pokraj nje. Sigurna sam da bi gospođa, da je mogla, šetala po tratoaru, ali pošto ga nema to nije moguće.

Još prije neke dvije godine sam pisala Gradu Zadru, policiji... sa zamolbom da se barem stave ležeći policajci. Iz Grada Zadra, naravno, nisu se udostojili ni odgovoriti, a iz policiji sam dobila odgovor da bi trebalo uputit zahtjev mjesnom odboru. E to je funny story, pokušati doći do mjesnog odbora! Dobili su nove prostorije, vole ostavit upaljeno svjetlo ispred, ponekad bude organizirano davanje krvi i u principu to je to, članova mjesnog odbora nema, nikakav e-mail, čak ni svemogući Google tu ne pomaže.

Nije mi namjera biti dosadna i naporna, samo s vremena na vrijeme kada moram skakati u draču i blato da me auto ne pregazi, budem ogorčena. Zar se mora dogoditi nešto stvarno loše, puno lošije od 5-6 razbijenih automobila, da bi se nešto pokrenulo? Zar nekoliko ležećih policajaca toliko puno košta? Samo za info, stavili su ih ispred mjesnog odbora na Novom Bokanjcu!

Eto, ne znam hoćete poduzeti išta po pitanju ovog e-maila ili se o Novom Bokanjcu piše samo kada kiša pada pa se cijelo naselje pomakne za par metara.