Povodom Međunarodnog dana svjesnosti o mucanju 22. listopada, ponavljamo odgovore članova zadarske podružnice Hrvatskog logopedskog društva na najučestalija roditeljska pitanja.

1. Moje dijete ima 2.5 godine i zabrinut/a sam jer govori svega nekoliko riječi. Je li prerano za odlazak logopedu?

Nikada nije prerano za prvi posjet logopedu. Ako ste zabrinuti, ne možete opušteno i prirodno poticati razvoj svog djeteta, stoga je bolje posjetiti logopeda i savjetovati se, nego čekati i zabrinuto strepiti nad djetetovim razvojem. Logoped će procijeniti komunikacijske i jezično-govorne vještine Vašeg djeteta i dati Vam savjete kako ga poticati u svakodnevnim situacijama i igri. Pravovremeno javljanje je bitno zbog činjenice kako se u podlozi nedovoljno razvijenog govora nerijetko kriju dodatne teškoće, prvenstveno teškoće komunikacije, pažnje i koncentracije, motoričkog planiranja i slično. Bez logopedske procjene, teško je odrediti pravi uzrok kašnjenja u govoru pa se samim time i zakašnjelo djeluje na uzrok. Važno je istaknuti kako čak 30 % djece s jezično-govornim odstupanjem u najranijoj dobi zadrži neki oblik jezično-govornih teškoća i kasnije u djetinjstvu iz čega je još jednom vidljivo kako je prevencija - najbolja intervencija!

2. Moje dijete je naučilo puno engleskih riječi gledajući crtiće na televiziji i youtube-u. Je li to dobro i trebam li to nastaviti poticati?

Rano izlaganje djeteta ekranima nije dobro jer utječe na cjelokupan djetetov razvoj i način funkcioniranja mozga. Istraživanja pokazuju da djeca koja su puno izložena ekranima često imaju kraću pažnju i kasne u razvoju jezično-govornih vještina. Učenje engleskog jezika s ekrana nije prirodno i funkcionalno jer dijete ne uči riječi koje su mu potrebne za komunikaciju (npr. daj mi piti, hoću jesti, želim se igrati) već usvaja niz pojmova (abecedu, brojeve, boje, oblike) koji nemaju funkcionalnu primjenu.

3. Zašto djetetu treba čitati čitati od najranije dobi?

Zato što na taj način dijete:
- produljuje (slušnu) pažnju
- jača jezično razumijevanje
- širi rječnik
- uči razlikovati tekst od slike
- uči pravilan smjer čitanja (od gore prema dolje, s lijeva na desno)
- vježba finu motoriku (listanje stranica)

4. Treba li dijete znati čitati i pisati prije polaska u školu?

Ne treba, ali se pred polazak u školu očekuje da ima razvijene predvještine koje će mu omogućiti uspješno ovladavanje čitanjem i pisanjem:

- Slogovna analiza i sinteza
- Prepoznavanje i proizvodnja rime
- Izdvajanje prvog glasa
- Glasovna analiza i sinteza
- Prepoznavanje i imenovanje slova

Glasovno stapanje (sinteza), glasovna raščlamba (analiza) i prepoznavanje slova predstavljaju najznačajnije prediktore uspješnosti početnog čitanja i pisanja.

5. Kojim vježbama, odnosno igrama, roditelj može poticati predčitačke vještine svog djeteta?

Neke od igara koje su poželjne u predškolskom razdoblju i služe za poticanje predčitačkih vještina su: traženje riječi koje se rimuju, traženje početnog (kasnije posljednjeg) glasa u riječima, raščlanjivanje riječi na glasove (najprije biramo kratke riječi), sastavljanje glasova u riječi, prepričavanje događaja i priča, brojalice, opisivanje slika itd.

6. Budući da se moje dijete jako muči s lošim ocjenama u školi, može li logoped na terapiji s mojim djetetom obrađivati školsko gradivo i tako poboljšati djetetov školski uspjeh?

Uloga dječjeg logopeda ne smije se izjednačiti s ulogom pomoćnika u nastavi. Umjesto direktnog obrađivanja školskog gradiva, logoped može dijete podučiti raznim tehnikama učenja i pamćenja, snalaženju u tekstu, izdvajanju bitnih od nebitnih tekstualnih informacija, organizaciji misli na papir, izradi mentalnih mapa i slično, dakle djetetu pružiti potrebne alate kako bi naučeno moglo primijeniti i samostalno u školi i kod kuće, a što će dugoročno pridonijeti i školskom uspjehu.

7. Kako se disleksija manifestira u nižim razredima osnovne škole te postoje li podtipovi disleksije?

U nižim razredima osnovne škole specifične teškoće čitanja ugrubo možemo podijeliti na teškoće u dekodiranju pisanih simbola i teškoće u razumijevanju. Prvom podtipu pripadaju djeca koja sporo i neprecizno dekodiraju simbole što se najčešće manifestira u pogreškama zamjena, izostavljanja i dodavanja fonema, metatezama te asocijativnom čitanju riječi. Pročitani tekst razumiju, točno odgovaraju na postavljena pitanja te ga usmeno prepričavaju. Drugi podtip čine djeca koja ne čine značajan broj pogreški, no problemi se javljaju na razini razumijevanja pa tako ne razumiju pouku teksta te daju neadekvatne odgovore na pitanja iz teksta.

Bez obzira koji je temeljni uzrok slabijem čitanju, je li to dekodiranje ili jezično razumijevanje, kod sve djece s disleksijom javlja se pojava da s godinama obrazovanja, zbog izostanka svakodnevnog čitanja, zapravo sve više zaostaju za dobrim čitačima. Ona zapravo s porastom dobi, paradoksalno, postaju sve lošija u čitanju.

8. Koji je primjereni program školovanja za dijete koje ima disleksiju?

Za dijete s disleksijom, najčešće je najprimjereni program školovanja redoviti program uz individualizirani pristup. Učenik usvaja sve sadržaje, ali se primijenjuju specifični postupci i metode u radu.

9. Koja su prava djece s disleksijom pri upisu u srednju školu?

Djeca s rješenjem o primjerenom programu školovanja imaju pravo izravnog upisa u programe obrazovanja za koje Hrvatski zavod za zapošljavanje daje preporuku.

10. Zašto moje dijete muca?

Mucanje možemo smatrati multifaktornim sindromom, dakle više od jednog čimbenika je „odgovorno" za mucanje. Jasno je da netečan govor uzrokuju različiti uzroci: od emotivnih i socioloških pa sve do sintaktičke složenosti jezika. Istraživanjima se došlo do saznanja kako su disfunkcije povezane s mucanjem zapravo povezane s mozgom, a ne s jezikom, larinksom ili pak ostalim navedenim uzrocima. Ukratko, mucanje je neurološki poremećaj, povezan s drugačijim aktivnostima mozga pri govornoj produkciji. Postoji značajnost pozitivne obiteljske anamneze na mucanje (genetička podloga), a djetetov temperament, jezične sposobnosti i okolina mogu biti okidači za samu pojavu i kroničnost mucanja. Psihološki faktori kao što su tjeskoba i/ili stres, mogu dodatno pogoršati mucanje.