U nedostatku provjerenih informacija o početku školske godine u svjetlu epidemioloških okolnosti, ravnatelj Strukovne škole Vice Vlatkovića Tihomir Tomčić otvorio je javnu raspravu namijenjenu učenicima, roditeljima učenika i nastavnicima, u kojoj je iznio prijedlog Školskog kurikuluma i Godišnjeg plana i programa rada škole.

- Školska 2020./21. je zasigurno školska godina puna neizvjesnosti obzirom da živimo u vremenu pandemije koronavirusa, zbog čega nismo sigurni kako će nastava početi, a za očekivati je da su moguće i promjene tijekom nastavne godine. Stoga smo odlučili promijeniti model izvođenja praktične nastave u školskim radionicama za učenike prvih razreda na način da istu više neće realizirati tijekom 4 dana po 4 sata, pri čemu u istom danu imaju teorijsku i praktičnu nastavu, već prelazimo na model 2 dana praktične nastave po 8 sati. To će nas učiniti fleksibilnijima te omogućiti da učenici, koji inače praktičnu nastavu izvode u grupama do 10 učenika, mogu i u nepovoljnijim epidemiološkim uvjetima dolaziti u Školu na praktičnu nastavu jer će socijalna distanca biti osigurana u svakom trenutku, navodi Tomčić.

Istovremeno, ukoliko se bude zahtijevalo držanje socijalne distance, učenici će dolaziti u školu svaki drugi tjedan, kombinacijom nastave u razredu i na daljinu. To je osobito važno zbog vježbi u laboratorijima, matematike, fizike i strukovnih predmeta koji se realiziraju projektnom nastavom u kabinetima i radionicama. Ostaje problem malih i velikog odmora jer nastavni sati ne mogu za pojedine predmete ili razrede započinjati u različito vrijeme, s obzirom na kabinetski vid nastave, odnosno da učenici prelaze iz učionice u učionicu.

Što se tiče ovogodišnjih upisa, oni su prošli dobro jer je upisano svih osam planiranih razrednih odjela. Iako je za npr. 31 mjesto u programu automehatroničar apliciralo 130 učenika, pojavio se problem nastao upisom troje učenika s poteškoćama u razvoju, zbog čega u takvim razredima smije biti najviše 20 učenika. Zbog toga su u program tehničar za računalstvo ostali su neupisani učenici s odličnim uspjehom.

- Kod automehatroničara pak upisani su učenici koji nisu imali „željeni" prvi prioritet za to zanimanje, ali zauzeli su mjesto učenika koji žive upravo za to zanimanje. A da ne govorimo o situaciji gdje se dijete obrtnika, koji je inače član povjerenstva za pomoćničke i majstorske ispite i kod kojeg učenici realiziraju praktičnu nastavu, ne može upisati u zanimanje u kojem će naslijediti svog oca. To upravo proizlazi iz drugog problema koji leži u činjenici da e-upis, koji je inače dobro zamišljen projekt, svojim odredbama generira velik broj učenika koji upisuju ona zanimanja koja ih uopće ne zanimaju.

U četverogodišnje programe upisuje se više od 70% učenika, od kojih 60% ne trebaju našem tržištu rada.

- Dio njih nastavlja obrazovanje na visokim učilištima, pri čemu velik postotak njih odustaje već na prvoj godini i završavaju na Zavodu za zapošljavanje. Koji je smisao svga toga? Država im plaća obrazovanje 12 godina osnovne i srednje škole, zatim još i prvu godinu faksa, a nakon što napuste faks, država im plaća razne prekvalifikacije i osposobljavanja. Do kada tako? Uz današnje ocjenjivanje u osnovnim školama gotovo svi roditelji misle da njihova djeca trebaju studirati i upisati četverogodišnje programe. Taj uspjeh sigurno nije pravi odraz njihova znanja, što najbolje pokazuju rezultati inicijalnih testova na početku prvog razreda, ali i uspjeh istih u prvom razredu srednje škole, upozorava Tomčić.