Don Damir Šehić, svećenik Zadarske nadbiskupije i tajnik zadarskog nadbiskupa, uspješno je obranio doktorski rad s najvišom ocjenom Summa cum laude, na Katoličkom bogoslovnom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu, u utorak, 30. lipnja. Tema doktorskog rada je Teološko-bioetičko vrjednovanje ustavnosudskih odluka o pobačaju, pod vodstvom mentora prof. dr. sc. Tončija Matulića i prof. dr. sc. Josipa Grbca. Predsjednik povjerenstva za obranu doktorata je bio doc. dr. sc. Mislav Kutleša a vanjske članice prof. dr. sc. Dubravka Hrabar i prof. dr. sc. Ana Borovečki.

Doktorski rad na interdisciplinarni način ulazi u meritum aktualne zakonske, moralne i bioetičke problematike, ukazujući na pitanje pobačaja. Nacionalno zakonodavstvo Republike Hrvatske razgraničuje pravo na život i pravo na samoodređenje Zakonom o zdravstvenim mjerama za ostvarivanje prava na slobodno odlučivanje o rađanju djece iz 1978. godine. Rad interdisciplinarnim pristupom nastoji iz perspektive biomedicinskih, društvenih i humanističkih znanosti sagledati spomenutu problematiku. On pridonosi sustavnoj kritičkoj raščlambi i boljem razumijevanju i vrednovanju suvremene zakonske-pravne problematike namjernoga pobačaja te statusa ljudskog embrija i prava na život kao temeljnoga inherentnoga i neotuđivog prava svakog ljudskog bića od začeća i to u svjetlu teološko-bioetičkih načela i katoličkog nauka.

Bioetičkim vrednovanjem pobačaja iz perspektive biomedicine i embriologije postavljena je hipoteza kako biološko-embriološke znanstvene spoznaje plauzibilno potvrđuju nastanak novog jedinstvenog genetskog materijala spajanjem gameta suprotnih spolova, odnosno kako spajanjem jezgre spermija s jezgrom jajne stanice nastaje zigota koja je početna stanica novonastalog organizma s posve novom genetskom strukturom te je trenutak začeća početak života novog čovjeka. Novi genetski materijal nastao začećem individualno je ljudsko biće, osoba u razvojnoj fazi. Prekid razvojne faze označava kraj individualnog života, a iz teološke perspektive isto se smatra ubojstvom nerođenog čovjeka.

Završni i ključni dio doktorske disertacije donosi Teološko-bioetičko vrjednovanje Rješenja Ustavnog suda kojim se ekspliciraju argumenti utemeljeni na rezultatima istraživanja. Teološko-moralna prosudba Rješenja Ustavnog suda polazi od činjenice kako je Ustavni sud vrhovni tumač Ustava RH i društveni arbitar posljednje instance te polazi od premise da se isti u predmetu pobačaja nekritički svrstava uz vrijednosni sustav moralnog relativizma oprečnog Ustavu RH te se odriče prava tumačenja ustavnih kategorija, što je iz pozicije moralne teologije iznimno moralno dvojbeno.