Uz nepregledno mnoštvo Zadrana i svih onih koji su došli na posljednji ispraćaj jer su ga voljeli i cijenili, na Gradskom groblju pokopan je Ivica Matešić Jeremija.
Croatio iz duše te ljubim, pjevala je klapa sv. Juraj, a njih šest među ruke ponijeli su ga na vječni počinak. Bili su to ratni zapovjednici Ivice Matešića Jeremije, kojeg su mnogi poznavali kao Đovanija, a oni najvjerniji, njegovi prijatelji iz Arbanasa zvali su ga Điđi. Uz počasni odar bili su brigadir Danijel Kotlar, pukovnik Mihovil Zubčić, pukovnik Danijel Telesmanić Did, general bojnik Mladen Fuzul, bojnik Joško Pulja te bojnik Elvis Kurić. Sliku Đovanija nosio je pukovnik Damir Vicković, a križ Tomislav Ivin Lala – svi oni bili su Đovanijevi suborci i veliki prijatelji.
– Živio je 100 kilometara na sat kao da je znao da neće stići napraviti sve što je želio i naumio. Bio je prisutan na svim sprovodima u Arbanasima, a nitko kao on nije znao držati govor, izražavati sućut i pomagati svojim sumještanima. Kada smo doznali što mu se dogodilo prije tri mjeseca, svaki dan smo se molili i nadali, ali Bog je s njim imao drugi plan, rekao je među ostalim don Petar Belina, župnik Gospe Loretske u molitvenom ispraćaju najboljeg od najboljih Arbanasa. On je pročitao i telegram sućuti vojnog kapelana Jure Bogdana kojeg je Đovani Matešić Jeremija upoznao kao predstojnika Zavoda sv. Jeronima u Rimu, kada je kao gradski vijećnik bio u privatnoj audijenciji Zadrana kod pape Pavla Ivana II.
Na posljednjem ispraćaju bio je i general Ante Gotovina te dr. Ante Nazor, povjesničar Domovinskog rata o kojem je Ivica Matešić Jeremija pisao do posljednje životne bitke koju je nažalost izgubio.
Ostaje tuga i praznina u Arbanasima kao i Gradu kojem je pripadao, dok će dobri duh Ivice Matešića Jeremije ostati zauvijek zadarski.
