Umirovljenik s Premude osuđen je na jednogodišnju uvjetnu kaznu zatvora zbog požara kojega je 2015. godine izazvao na ovom otoku. Kako je navedeno u presudi, on je u rujnu te godine, unatoč sezonskoj zabrani loženja vatre na otvorenom prostoru i što je toga dana puhala jaka bura, formirao improvizirano ložište na zemljanom tlu okruženom suhom travom, u kojem je naložio suho drvo i iznad njega postavio četveronožno postolje s metalnim sudoperom sastavljenim od dva korita, u kojima je toplinskom energijom otvorenog plamena pokušao otopiti olovne dijelove koji se koriste za balansiranje kotača vozila.

Zbog njegove nepažnje i zbog jakog vjetra vatra iz ložišta vatra se brzo proširila prema jugozapadu otoka, zahvativši suhu travu, makiju, smreke, borove na površini od oko 250x200 m, dio kamenog-betonskog objekta te tendu postavljenu iznad terase prizemlja kuće.

Najveća oštećenja nastala su na vikendici u vlasništvu slovenskog državljanina i to u vidu zacrnjenja fasade i topljenja plastičnih oluka, nagaranja greda i daski krovne konstrukcije. Do veće štete na požarom zahvaćenim objektima kao i do zapaljenja ostalih objekata i kuća u okolici opožarene površine koja se nalazi uz sami istočni rub mjesta Premuda nije došlo isključivo zbog pravovremenog i učinkovitog djelovanja protupožarnih zrakoplova te samih mještana Premude.

Premujanin je priznao navedeno djelo te je objasnio kako nije znao da ne bi smio ložiti vatru tada, no susjed mu je dao olovo za balansiranje guma, a kako su unutar toga bili metalni dijelovi htio je istopiti to olovo kako bi ga prodao, pa je napravio od sudopera korito s postoljem i u tome topio te predmete. Odjednom je zapuhala bura, bio je jaki reful i kako je uokolo bilo suhog lovorovog lišća koje je lagano, taj reful je sve raznio unaokolo i vatra se proširila. Istaknuo je da je pokušao ugasiti vatru koliko je mogao vodom, no kako se vatra širila na više žarišta nije mogao sve pogasiti.

Nitko od sumještana u početku nije pomogao, a kako se vatra proširila oni su zvali vatrogasce, došla su dva kanadera, a nakon njih su ljudi i on osobno tražili još žarišta požara i gasili. Oštećenike je u proteklih pet godina sretao i viđao, ljute se na njega, ali nisu tražili da im naknadni uzrokovanu štetu, već su sami o svom trošku popravili sve.

Kao olakotne okolnosti sud je uvažio priznanje, kajanje, neosuđivanost i sudjelovanje u Domovinskom ratu, dok postojanje otegotnih okolnosti nije utvrđeno. Ako okrivljenik u roku od tri godine počini novo kazneno djelo, uvjetna osuda se može opozvati.