S Ustavnog suda stiže primjer koji svjedoči sporosti hrvatskog pravosuđa. Početkom svibnja usvojena je tužba Zadranina koji je preko odvjetnika Ivana Bitange digao na to najviše ustavno tijelo u Hrvatskoj presudu za prekršaj počinjen još u travnju 2013. godine.

Tada je Policijska uprava zadarska Prekršajnom sudu u Zadru podnijela optužni prijedlog jer je kao fizička osoba koristio rad stranca koji nema radnu dozvolu za rad u Hrvatskoj. Kako nakon svih provedenih dokaza nije nedvojbeno utvrđeno da je počinio prekršaj, sud ga je oslobodio optužbe. Policija se žalila, da bi nakon gotovo tri godine Visoki prekršajni sud prihvatio njihov prigovor i ukinuo presudu. Predmet je vraćen na Prekršajni sud koji je Zadranina, nakon ponovljenog suđenja, u rujnu 2016. godine proglasio krivim te ga osudio na novčanu kaznu u iznosu od 1.500 kuna. No, Zadranin nije prihvatio kaznu, već se obratio Visokom prekršajnom sudu na kojem je njegova žalba 2017. godine odbijena kao neosnovana.

Uslijedila je ustavna tužba u kojoj je njegov osnovni prigovor bio da je u konkretnom slučaju nastupila zastara prekršajnog progona. Ona, naime, nastupa četiri godine od počinjenja prekršaja, a presuda Visokog prekršajnog suda donesena je četiri mjeseca nakon isteka tog roka.

- U obrazloženju osporene presude sud je samo konstatirao da "...pobijanom presudom nisu na štetu okrivljenika povrijeđene odredbe prekršajnog materijalnog prava, niti je nastupila zastara prekršajnog progona, na koje povrede ovaj Sud pazi po službenoj dužnosti...". Ustavni sud stoga ocjenjuje da drugostupanjski sud u osporenoj presudi svoje stajalište zbog kojeg smatra da zastara prekršajnog progona nije nastupila, nije obrazložio na način koji bi otklonio sumnju u arbitrarnost postupanja i odlučivanja u primjeni mjerodavnog prava, zbog čega je došlo do povrede prava podnositelja na pravično suđenje, navodi se u jednoglasnoj odluci Ustavnog suda na koju je trebalo čekati još gotovo tri godine.