“Pet do 12” sati došlo je i u Opću bolnicu Zadar. Stotinjak zdravstvenih i nezdravstvenih djelatnika okupilo se danas kod glavnog ulaza kako bi upozorilo na alarmantno stanje u hrvatskom zdravstvu koje se preslikava i na zadarsku bolnicu.
– Koliko je još ostalo vremena do potpunog kolapsa zdravstvenog sustava?, glavno je pitanje iz pisma kojeg je ispred okupljenih pročitala Dajana Subić, predsjednica zadarske podružnice Hrvatskog strukovnog sindikata medicinskih sestara – medicinskih tehničara.
Subić je posljednju ponudu Vlade, koja nudi povećanje plaća od 7%, nazvala ponižavajućom.
– Nešto bolji su sami uvjeti u kolektivnom ugovoru, ali to nije dostatno da bi se ispunile naše želje da ljudi ostanu u Hrvatskoj te da budu motivirani. Kolegice padaju s nogu, i danas u zadarskoj bolnici imate po jednu, dvije sestre na odjelu s 30 nepokretnih pacijenata. Mi ne pregovoramo samo o novcu, već prije svega želimo da se sustav organizira, da bude lakše nama i pacijentima. Radimo do iscrpljenosti, ne spavamo noćima… Kolegice nemaju svoju obitelj, ovdje su po 48 sati u komadu, nemamo zaštitu… Sve su to naši uvjeti rada, puno toga još ne štima. Pored toga što smo loše plaćeni, radimo kao u rudnicima u prošlom stoljeću, istaknula je Subić prema čijoj se procjeni nedostatak medicinskih sestara u zadarskoj bolnici svodi se na brojku s dvije nule.
Među brojnim djelatnicima nezadovoljnima uvjetima rada su i dugogodišnje zaposlenice bolnice, laboratorijska tehničarka Sandra Čavar, voditeljica bolničke ljekarne Katija Nikpalj i medicinska sestra Ljiljana Blaslov.
– 27 godina sam tu. Radi se puno, a ljudi se smanjuju. Odlaze umorni, iscrpljeni, obolijevaju, a nitko nema sluha za to. Plaće su takve kakve jesu, nažalost to je naša stvarnost, ali barem se služba može bolje organizirati, istaknula je tehničarka u centralnom laboratoriju.
Farmaceutkinja i predsjednica podružnice Samostalnog sindikata u zdravstvu i socijalnoj skrbi, Katija Nikpalj, istaknula je kako bolnici nedostaje i radne snage iz nezdravstvenih djelatnosti.
– Uvjeti rada su narušeni u odnosu na prijašnje godine jer je sve manje zaposlenih. Ravnatelj raspisuje natječaje na koje se nitko ne javlja. Ako se netko i javi za npr. spremačicu, odlazi već za dva mjeseca jer je posao težak. Ne možemo dobiti kuhara, majstore…, poručila je Nikpalj, dok je Blaslov s 44 godine radnog staža medicinske sestre dodala kako joj je žao što 1991. godine nije otišla barem do Beča jer ovo nije ono što im je tada obećano.
Na te se godine osvrnuo i Klaudio Vidaić iz HVIDRA-e koja je sa zastavom došla izraziti podršku zadarskim medicinskim sestrama, liječnicima te ostalom osoblju.
– Ako je itko upoznat sa žrtvom i radom tih ljudi, onda smo to mi koji smo svakodnevno po bolnicama. Od prvog dana Domovinskog rata mi smo lakše ratovali kada smo znali da su naši vrijedni doktori, sestre i tehničari s nama. Oni su nam bili drugi dom, i otac i majka u to vrijeme. Ako se Hrvatska ima s čim pohvaliti, to su ovi divni ljudi. Zašto naš najbolji proizvod izvozimo vanka, a uvozimo nešto što je upitno. Tko će nas sutra liječiti?, istaknuo je zadarski branitelj na prosvjednoj akciji u krugu zadarske bolnice.
