U današnjoj emisiji „Stvoreni za Nebo” slušali smo profesora Tomislava Ivančića o tome kako spasiti čovjeka u sebi.
Hagioterapija ne liječi tijelo i psihu, nego duhovnu dušu. Ona otvara mogućnost izlječenja bolesti jer je svim neizlječivim psihičkim i fizičkim bolestima uzrok na duhovnoj razini. Hagioterapijom se izliječi ta ranjenost čovjekove osobnosti, savjesti i intelekta, svijesti te tada čovjek postaje sposoban izliječiti i tijelo, što nastavljaju liječnici i psihoterapeuti. Važno je u sebi otvoriti prostore duhovne duše jer, prvo moramo sebe upoznati i otkriti. Isus je tako liječio slomljena srca, pustio potlačene na slobodu, zarobljene izvlačio iz ropstva, navijestio godinu milosti Gospodnje. Bitno je znati da je čovjek izgubio Nebo, ne zato što je bolestan fizički i psihički, nego zato što je postao zločest, ohol, sebičan, zavidan i ljubomora, što se srdi, ogovara i ljenčari, psuje i korumpiran je. To treba liječiti na duhovnoj razini te, da bi došao u Nebo, treba ga osloboditi od zla. Hagioterapija nam otvara oči da vidimo kako je zapravo temeljni problemi čovjeka je li zao ili dobar što nas, također, priprema na evangelizaciju. Kada prihvatimo da želimo biti dobri, samo dobro govoriti i misliti postat ćemo zdraviji. Naš fizički i psihički imunitet porasti će za 70%.
Imamo malo zbunjujuću rečenicu protiv koje su se bunili teolozi poslije koncila – „spasi dušu svoju” – koju nalazimo po starim križevima u crkvama, jer su smatrali da Isus nije došao spasiti samo dušu, nego čovjeka. Također su govorili kako On nije došao spasiti tijelo i psihu jer one odlaze u grob po uskrsnuću cijelog čovjeka. No, bez obzira na novoosnovano mišljenje, i stari teolozi imaju pravo jer, čovjek je i duhovna duša. Ona mu daje sposobnost misliti, govoriti, pisati, stvarati, slobodno odlučivati za dobro ili zlo itd. Spasiti dušu svoju znači spasiti čitavog čovjeka u sebi. Tijelo i duša nisu dvije odvojene supstancije, kako kaže Katekizam katoličke Crkve. Teolozi prije i poslije II. vatikanskog koncila su u pravu, bitno je samo da se ta rečenica ne shvati pogrešno.
Sada na nama ostaje: hoćemo li se večeras žaliti Bogu ili ćemo reći Isus spasi našu dušu? Kada smo mi u dobru, svi nas traže i dolaze nama. Pokušajte večeras spasiti svoju dušu da biste spasili čovjeka.
Želim vam ugodnu i blagoslovljenu nedjelju. Pax et bonum!