U današnjoj emisiji „Stvoreni za Nebo" čuli smo kako je sveti Franjo postio četrdeset dana i kroz to vrijeme pojeo samo polovicu kruha, kako nas u
uče „Franjevaki izvori".
Pravi sluga Isusa Krista, gospodin sveti Franjo, bio je u mnogome drugi Krist, dan svijetu za spasenje ljudi. Bog Otac htio je da u mnogim djelima postane jednak njegovu Sinu Isusu Kristu, kako se to vidi u časnom bratstvu od dvanaest učenika, u čudnovatoj tajni svetih rana, te u neprekidnom postu kroz četrdeset dana što ga je provodio na ovaj način. Kad je jednom sveti Franjo, na dan Poklada, bio u blizini jezera kod Peruđe u kući jednog svog poštivatelja, kod kojeg je i prenoćio, Bog ga je nadahnuo da ode na otok na tom jezeru i ondje provede korizmu. Stoga sveti Franjo zamoli toga svog poštovatelja da ga, za ljubav Kristovu, preveze svojom lađicom na otok, na kojem nije živio nitko. A htio je da to bude u noći na Pepelnicu, da to nitko ne vidi. Pobožni Franjin prijatelj, zbog svoje privrženosti prema njemu, ispuni mu želju i preveze svetog Franju na otok. Sveti Franjo nije sa sobom ništa uzeo osim dva komadića kruha. Sveti Franjo je zaklinjao svoga prijatelja, prije nego što se otisnuo od otoka, da nikome ne govori gdje se nalazi i neka ne dolazi po njega do Svetog četvrtka. Tako se rastadoše, a sveti Franjo ostade sam na otoku. Ondje nije bilo nikakva skrovišta gdje bi se mogao skloniti.

Tada sveti Franjo uđe u neku guštaru, u kojoj je šiblje i grmlje tvorilo skrovište slično kolibi ili toru. Ondje je on proboravio cijelu Korizmu, a da ništa nije jeo ni pio, osim što je pojeo polovinu jednog hljepčića - kako je to ustanovio pobožni prijatelj, kad je došao na Sveti četvrtak po svetog Franju. Našao je dva komadića kruha. Jedan je bio netaknut, a od drugoga bila je pojedena samo polovica. Bit će da je sveti Franjo pojeo jednu polovicu kruha iz poštovanja prema Kristovu postu i da bi se njegov post razlikovao od Kristova četrdesetdnevnog posta u kojem on niti je što jeo niti pio. Time što je pojeo samo polovicu kruha otjerao je od sebe otrov taštine, a neprekinutim postom htio je nasljedovati Krista. Kasnije je na onom otoku gdje je sveti Franjo postio Bog učinio mnoga čudesa zbog njegovih zasluga. Stoga počeše ljudi ondje graditi kuće i stanovati, i za kratko vrijeme nastade na tom otoku veliko i lijepo mjesto, gdje su se nastanila i braća. Braća prozvaše svoju kuću „Samostan na otoku". Ljudi i žene ovog otoka još i danas iskazuju čast ovom samostanu i privrženi su mu, jer je ondje postio sveti Franjo. Na hvalu i slavu Isusa Krista i siromaška Franje! Amen.

Neka vas ove riječi i molitva svetog Franje pred Raspelom vode kroz idući tjedan:
Višnji i slavni Bože, rasvijetli tmine srca moga i daj mi pravu vjeru, čvrsto ufanje i savršenu ljubav, razum i znanje Gospodine, da vršim Tvoju svetu i istinitu zapovijed! Amen!
Pax et bonum!