Životinjica koja je uništila šumu na Marjanu živi u mnogim priobalnim šumama, pa tako i u Nacionalnom parku Paklenica. Populacija potkornjaka, međutim, nije takva da bi izazvala zabrinutost stručnih službi – riječ je o sekundarnom štetniku koji u pravilu ne nanosi štetu zdravim i vitalnim stablima, no kada dođe do njegove progresije ili povećanja broja i oslabljenja stabala u šumi (suša, starost, ledolom, vjetrolom, požar), potkornjaci mogu postati i primarni štetnici i napadati zdrava stabla.
Upravo zato u Nacionalnom parku Paklenica provodi se istraživanje potkornjaka putem naletnih feromonskih klopki, kaže nam stručni savjetnik – šumar u ovoj ustanovi Zlatko Marasović.
– U svakom Nacionalnom parku u Republici Hrvatskoj ima potkornjaka i to je normalno dok je njihova populacija malena i ne ugrožava šumu. Naime, potkornjaci (većina njih) se smatraju sekundarnim štetnicima, znači štetnicima koji ne bi trebali nanijeti veću štetu. Zbog klimatskih promjena neke vrste potkornjaka kojima kod nas zbog hladnoće u prošlosti nisu odgovarali naši prostori dolaze i napadaju naše šume, a klasičan primjer toga je mediteranski potkornjak Orthotomicus erosus, ističe Marasović.
U NP Paklenica do sada nisu imali većih problema s potkornjakom, već samo sporadična sušenja stabala, koja su normalna. Projekt istraživanja provodi se kako bi se utvrdile prisutne vrste na ciljanim vrstama šume, visina populacije i eventualne mjere zaštite.
– Kod nas su od mediteranskog potkornjaka ugrožene kulture alepskog bora Pinus halapensis i crnog Pinus nigra, na ulaznim dijelovima u kanjonima Velike i Male Paklenice, te autohtone šume crnog bora unutar granica parka. Površina koju prekrivaju navedene vrste je do nekih 5 % ukupne površine parka, kaže Marasović, dodajući kako situacija u NP Paklenica nije alarmantna.
– Pomoću feromonskih klopki hvatamo potkornjake, bilježimo njihovu brojnost i vrste, a ukoliko bi u budućnosti bilo potrebno, mjere koje bi se poduzimale su uklanjanje zaraženih stabala, prekrivanje insekticidnim mrežama, lovna stabla i sl.
Budući da je riječ o nacionalnom parku, a cijelo područje Velebita je Park prirode i Natura 2000, sve akcije moraju biti usklađene s dopuštenjima Ministarstva zaštite okoliša i energetike.