Zahvaljujući suradnji Zajednice tehničke kulture zadarske županije i Planinarskog društva Paklenica i ove godine članovi Stanice planinarskih vodiča Zadar, HGSS stanice Zadar i NP Paklenica imali su priliku, predavanjima i pokaznim vježbama održati 2. Zimsku škole tehničke kulture.

Polaznici škole bili su srednjoškolci kojim se nastojali probuditi zanimanje za planinarenje i općenito boravak u prirodi te im produbiti znanje o tehničkim, osobnim, zdravstvenim, ekološkim i drugim aspektima planinarenja, spašavanja i zaštite prirode.

Radionica se odvijala na području NP Paklenica gdje smo se upoznali sa Podzemnim gradom Paklenica te nam je djelatnik NP održao predavanje o samom NP te načinu zaštite prirodnih staništa te o svim mogućnostima ponude koju pruža NP.

Zatim smo se upoznali sa načinom funkcioniranja HGSS-a i njihovoj ulozi u zaštiti i spašavanju, a osobito prevenciji štetnih događaja kod planinarenja. Isto tako upoznali smo se sa opremom koju koriste spašavatelji u svom radu.

Nakon kratke pauze za ručak održano je predavanje o planinarenju u kojem su vodiči SPV polaznike škole, kroz prezentaciju fotografija sa opće planinarske škole PD Paklenica, upoznali sa raznim vidovima planinarenja, opremom, opasnostima pri planinarenju, ekološkim i utjecajem na zdravlje, kako fizičko tako i psihičko, ali prije svega sa radošću druženja, boravka u prirodi i osobnom zadovoljstvu koje planinarenje može pružiti. Posebno im je skrenuta pozornost na opću planinarsku školu koja, slično kao i škola tehničke kulture, pruža izvrsnu mogućnost, upoznavanja i usavršavanja znanja iz područja planinarenja kao i mogućnost upoznavanja ljudi sličnih interesa. 

Nakon „dosadnijeg” dijela sa predavanjima pristupili smo i aktivnijem dijelu radionice gdje su nam spašavatelji iz HGSS-a praktično pokazali kako, barem dijelom, izgleda spašavanje i transfer ozlijeđenih osoba, pri čemu su polaznici škole mogli i osobno isprobati kako izgleda nošenje ozlijeđene osobe u nosilima tzv. marineru, pri čemu je najviše zadovoljstva pokazivao polaznik koji je bio „ozlijeđeni” u marineru, vjerojatno zahvaljujući i tome što mu prilikom „spašavanja” nije pokvarena frizura.

Radionica je završena laganom šetnjom kanjonom do područja Anića luke pri čemu su polaznici škole upoznati sa poviješću penjanja u NP te razlikama između raznih oblika penjanja u stijeni, a isto tako i sa biljnim, životinjskim i geološkim obilježjima NP te su se iz prvog reda sjedala mogli uvjeriti u ljepotu i monumentalnost najviše monolitne stijene na Velebitu, Anića kuka.

Nadamo da će se i ubuduće na ovakav i slične načine ostvarivati suradnja između Zajednice tehničke kulture i planinarskih organizacija, kako bi se što više ljudi, osobito djece i mladih, upoznalo sa mogućnostima planinarenja te dobrobitima koje si na taj način mogu ostvariti.